Kršćani žele biti sveti što se događa posvećenjem. Posvećenje naročito u korizmi dolazi od zajedništva s Bogom koji je jedino svet.
Bog nas je stvorio na svoju sliku tj. stvoreni smo na sliku svetoga Boga. Biti svet pravo je stanje čovjeka. S Kristom je došlo na svijet naše posvećenje. Kaže apostol Pavao. Bez posvećenja koje Isus donosi nema trajne radosti. „Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet. I za njih ja posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni istinom.“ Na osnovu toga vjernici se nazivaju svetima, „oni koji su posvećeni“. Kršćani bi trebali biti kristofori, donositelji Krista koji je svijetlo i radost čovječanstva.
Kršćanstvo nije dar koji se mora zadržati za sebe nego radost koju mnoge zajednice u Crkvi na svoj način šire. Stoga je potrebno od vremena na vrijeme stati i promisliti nalazimo li se u žaru posvećenja ili smo se ohladili. Korizma je to vrijeme. U Kristu je Bog došao k nama. Vjera se ne sastoji u tome da vjerujemo da Bog postoji, nego da živimo s njime. Pavao također u Kološanima piše o „nadi koja vam je pohranjena na nebesima, za koju već čuste u riječi istine, evanđelju“. Kasnije o samom Kristu govori kao „nadi slave“ a zatim spominje činjenicu te nade kada kaže: „Kad se pojavi Krist, život naš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.“ „Ljubljeni, sada smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. A znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer ćemo ga vidjeti kao što jest“. Isus Krist je donio susret s Gospodarom svih gospodara, susret sa živim Bogom. To je ustvari put svetosti. Svetost je zajedništvo s Kristom. Pavao moli: „A sâm Bog mira neka vas posvema posveti. I cijelo vaše biće duh i duša i tijelo neka se besprijekorno sačuva o dolasku Gospodina našega Isusa Krista.“
Biblija kaže da je zlo došlo u čovjeka neposluhom Bogu, a posluhom Sotoni. To je ranilo ljudsku dušu te je ona postala sklona zlu. Otada traje borba u čovjeku između svetosti i zloće. Zlo želi čovjeka učiniti trajno sretnim što je laž. Bezgranična prisutnost Božja u našem životu daje pravu radost našem životu,jer je samo Bog vječan. Samo molitvom idemo nekome tj. Bogu čija smo mi slika. Zato kažemo da je Kristova riječ istina. Svetost je stanje zajedništva s Bogom: Život odijeljen od Boga je lažan i prolazan. Čovjek ne uspijeva uvijek biti jači od zla u sebi. Bog je stoga poslao svoga Sina da nam pomogne ovladati zlim nagonima u nama da nas učini svetima i time sretnim. Borba da budemo gospodari tim nagonima nije laka. Korizma je vrijeme kada ovladavamo tim nagonima. Kad se kajemo za grijeh popuštanja tim nagonima, tada nam Sin Božji pomaže u posvećenju i u praštanju grijeha. Zajedništvo čovjeka s Kristom donosi svetost, a time istinski mir i sreću.
don Luka Vuco
