Obraćenje je osnova našeg vjerskog života jer bez njega nema napretka u vjeri

Svi se mi nalazimo na nekim prekretnicama u životu. Iz dana u dan svjedoci smo kako se svijet i društvo mijenja. Primjećujemo sve veće otuđenje jedni od drugih. Nažalost sve oko nas je u nekom kaosu. Nema više ležernosti. Svatko je u žurbi uvijek u nekoj napetosti.

Danas Gospodin želi da malo zastanemo. On želi biti s nama. Želi biti onaj koji pruža novost za život. Toliko nam je to potrebno i neophodno. Jedino s Gospodinom život se može oplemeniti i učiniti boljim. U sveopćoj konfuziji teško je prepoznati Božju prisutnost. Mnoštvo je ponude na duhovnom planu jer su neki vidjeli da se od njega može napraviti dobar biznis. Uvijek su takvi proizvodi daleko od evanđelja. Obučeni su u dobar marketinški trend ali ne nude ništa što je trajno. Ono što nije trajno nije od Boga. Gospodin Isus nas iz nedjelje u nedjelju poučava. Ukazuje nam na one bitne stvari ali nas i opominje kako se ne bi dali prevaliti ljudskim obećanjima.

Svjedoci smo iz dana u dan kako se mnogi žele prilagoditi vremenu u kojem živimo. Svi žele biti trendi. Trend određuje uspješnost. Tako se sve više uvlači čudnih ideja koje su daleko od evanđelja i proizvod su ljudske oholosti. One iste oholost koje je bila na početcima našega spasenja. Čovjek želi biti bog. Zapravo već je od sebe i stvorio božanstvo. U toj nedodirljivosti kojoj se tako tepa čovjek je postao mjerilo svih stvari. Mjerilo koje onda kroji svoja vlastita shvaćanja Boga. Nažalost toliko je devijacija uneseno da se vjernik današnjice teško snalazi u svemu tome. Oni koji se smatraju progresivistima napadima i teškim retorikama prema evanđeoskom pokušavaju nametnuti svoja osobna shvaćanja. Oni svojim istraživanjem tržišta pokušavaju spasiti ne Crkvu, ne narod već svoju vlastitu kožu, prikrivajući svoj vlastiti neuspjeh i promašeni život. Danas je sve došlo i pitanje. Toliko teolozi udovoljavanjem žele se svidjeti masi koju i onako više ne interesira njihov proizvoljni rad. Indiferentnost vlada našim društvom. Indiferentnost prema svetom. Čemu se ovaj svijet nada. Očito samo lošim naslovima tiskovina i crnom kronikom.

Isus u današnjem odlomku sluša taj napeti govor tužnih i negativnih misli. Pilat je poubijao i pomiješao krv njihovu sa krvlju žrtava. Srušila se kula u Siloamu i poubijala osamdeset ljudi. Uvijek u takvim trenutcima svatko ima svoju teoriju uzroka događaja. I mi u svojim komentarima na dnevnoj bazi znamo pametovati o svemu. Za sve smo mi eksperti. Najbolji smo ekonomisti ali smo uvijek u minusu. Najbolji poljoprivrednici bez Opg-a. Najbolji smo političari i ministri bez portfelja. Izvrsni teolozi koji znaju sve bolje do župnika i biskupa. Nažalost petljamo se tamo gdje nam nije mjesto. Svoj posao za koji smo kao kompetentni ne odrađujmo kako treba jer smo traljavi ali zato uvijek moramo biti poklopci za sve. Govoriti o svojoj vjeri traži životno iskustvo življenog evanđelja, bez toga ne progovaraj. Isus osluškuje upravo to. Oni koji su oko njega komentiraju te događaje. Nisu bili vjernici. Nisu živjeli ovako i onako. To toliko zna čovjeka iziritirati. Koliko samo mlaćenja prazne slame. Toliko potrošenih riječi u ništa samo da se ubije vrijeme. Kako se ne bi zanosili tolikom svojom mudrošću Krist im postavlja pitanje: „Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!

Obraćenje je osnova našeg vjerskog života. Bez obraćenja nema napretka u vjeri. Možemo se začahuriti, poviti u svoje papirnato kršćanstvo i s time misliti da smo svoju vjeru ostvarili. Poziv obraćenja nas upućuje da počnemo živjeti prema svojem uvjerenju i vjerovanju. Po pismima koja čitamo nevjernik nije onaj koji ne vjeruje u Boga, nego onaj koji ne živi prema Božjim zapovijedima. Stoga se ovaj poziv odnosi na sve vjernike i sva vremena. Obraćanje je proces prepun upornosti i strpljivosti. Zato je korizma intenzivnije vrijeme rada na svojem sređivanju i poboljšanju, na svom obraćenju. Zato današnja prispodoba o neplodnoj smokvi nam je darovana da sebi postavimo pitanje o svojoj situaciji. Koje plodove mi to donosimo? Ima li plodnosti vjere u nama ili samo iscrpljujemo plodnost ljudi oko sebe koju onda pretačemo u neplodnost. Ovo naše vrijeme je jalovo. Udaljeni od Boga nema u nama plodova. Nema dobrote niti ljudi dobre volje. Dobar čovjek ne želi nikome zlo jer on dobro zna što je to bol i muka. Svakim danom Gospodin je strpljiv s nama. On nas potiče na život koji će uroditi plodovima duhovnog ispunjenja i blagostanja.

Ne odgađajmo naše obraćenje. Ako nas obraćenje ne potakne na obnovu duše bavit ćemo se onim što je površno i trajno ćemo pokušavati udovoljavati svojim krivim željama. Trendovi su Crkvu doveli da se odrekla evanđelja. Odrekla se Krista. Iz toga je proizašla i nova tendencija gdje jedan teolog tvrdi kako katolička liturgija promovira klerikalizam, kako liturgija euharistija potiče krizu zlostavljanja. Revidiranje euharistije. Traženje novih oblika euharistije. Kome se to mi priklanjamo. Doista lijepo je sveti Pavao napisao u prvoj poslanici Timoteju: „ Neki će otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima.“ „ Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi, po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima, od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.“ Radimo na sebi otvorimo se posluhu Božjemu. Gospodin svake godine, svaki čas, bdije nad nama i polaže svoje nade u nas. On očekuje plodove ljubavi od nas. Uočimo razloge svoje neplodnosti, razloge zašto nam prolaze godine, a mi ne samo da nismo bolji nego se zna dogoditi da smo još zločestiji, lošiji. To je zabrinjavajuće. Otvarajmo svoja srca evanđelju jer tu je ljubav spasenja. Živimo euharistiju Božju prisutnost koja liječi svaku bol i jad. Vrijeme nam curi. U životu sve brzo prođe. Ostavimo se svega što nas odvlači od iskrenog života vjere. Danas se zagledajmo u svoga spasitelja Isusa Krista i odvažno krenimo putem obraćenja. On je jedini dobri učitelj za sva vremena. Učitelj koji svakog od nas dobro poznaje. Današnji dan neka vam bude prepun milosti. Prepun Božje blizine i nek vas čuva naš dobri i milosrdni Bog sve dane vašeg života.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 81 = 82