Naučeni smo biti sigurni, svoj na svome. Isus nije nikada bio svoj na svome.
Čitav život na zemlji proživio je u progonstvima, a mi bježimo od svakog duhovnog napora dok je Isus je svoj zemaljski život stavio u opasnost da bi mi došli do spoznaje kako se moramo vratiti Bogu. Isus slikovito u evanđelju govori kako „Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ Isus je dragovoljno prihvatio zemaljski život kako bi mi upoznali Boga. Isus se dao ograničiti zemaljskom egzistencijom da vrati čovjeku životni smisao kojeg je izgubio istočnim grijehom, a čovjek kao da je cijelo vrijeme spreman žrtvovati i vrijednost vlastitog života samo da se uklopi u nečije kalupe razmišljanja i zahtjeva. Čovjek kao da je u slijepoj ulici jer izbacuje Božju moć iz svojeg života. Naučen da on može sam nešto, a zaboravlja da je iz praha stvoren milošću Božjom.
Okrenimo se Božjoj stvarnosti jer je jedino ona vječna i sposobna izdići čovjeka iznad ograničenog zemaljskog razmišljanja. Ništa drugo nam neće pružiti zadovoljstvo kojem toliko težimo. Nikakav prestiž ni odobravanja ljudi ne mogu zamijeniti jedinstven odnos s Bogom na koji je svaki čovjek krštenjem pozvan. Dobro se podsjetiti da će se sve stvoreno u svoju ništavnost vratiti. Jedino što će biti na kraju bitno dal smo znali prepoznati Boga tamo gdje su ga ostali zaobilazili ili smo činili sve kako bi propagirali sebe i svoje zasluge, a Boga smatrali samo za one koji su naizgled živjeli otužan život na zemlji. Probudimo se i zamolimo Gospodina da nam pošalje svoga Duha kako bi Njegova riječ došla do onih koji svoj život trate na pogrešnim uvjerenjima.
Božje je kraljevstvo upravo tamo gdje ljudi ne prihvaćaju u svojim prestižnim stavovima zahtjevnost kršćanstva. Međutim, radost Božjeg kraljevstva nadilazi prividnu radost kraljevstva zemaljskih prestižnih uspjeha jer Božje kraljevstvo ima korijen u Bogu i kao takvo nikada se neće iscrpsti pa je stoga najpotrebnije graditi Božje kraljevstvo i u prolaznim sferama zemaljske egzistencije.
Sandra Čukelj
