Svaki put na ovim našim misnim slavljima molimo vjerovanje. I prva istina koju izgovaramo u Vjerovanju jest: vjerujem u jednog Boga.
Ova bi riječ uvije morala doći iz duše i srca. Ako ne dolazi iznutra; ako ne mislimo što govorimo, onda ne bi imala ni smisla ni vrijednosti. Moliti vjerovanje znači dati svečanu izjavu o svom uvjerenju i stavu to znači, reći sebi i drugima oko sebe vjerujem da postoji Bog, vjerujem da je on Stvoritelj i početak svega što postoji, vjerujem da je njegova odredba bila da dođem na svijet, vjerujem da on vodi brigu o meni i o svemu što je stvorio. To je moj pravac, moja orijentacija to srcem i pameću ispovijedam po tome živim.
Mi ćemo i kod današnje mise moliti i izgovarati: Vjerujem u jednoga Boga Ali danas ćemo se sjetiti još jedne istine naše vjere. Danas je blagdan Presvetog Trojstva, pa se mi katolici moramo sjetiti ne samo one glavne istine da je samo jedan Bog, nego da su u Bogu tri osobe Otac, Sin i Duh Sveti. Slavimo jednu neshvatljivu i uzvišenu tajnu Božjeg života. Čovjek svojom ograničenom pameću ne može razumjeti tajne nebeske. Kad bismo ga do kraja razumjeli to više i ne bi bio Bog. Bog je bezgraničan, a ja ograničen u svojim sposobnostima. Ne može na istoj razini biti Stvoritelj i stvorenje. Mi danas stojimo kao stvorenje pred svojim Stvoriteljem. Stojimo u poniznosti daleko od svake napuhanosti i oholosti. Stojimo i učimo. Čovjek nikada ne bi spoznao Boga da mu se Bog nije objavio. I poslao je Bog svoga Sina na ovaj svijet da otkrije čovjeku nečuvenu istinu neba tajnu Presvetog Trojstva. I tako po Kristu zaživješe nove generacije na ovoj zemlji, generacije pune istine o Bogu.
Nikodem iz današnjeg evanđelja slika je svakoga od nas. On je onaj koji je žedan istine o Bogu. A Isus je onaj koji će mu utažiti žeđ. I započe Isus: «Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne.» I nastavi mu pričati o predivnom namislu Božjem po kojem ovaj svijet treba biti spašen i izbavljen od vječne propasti. Od razgovora s Isusom Nikodem je svjedok istine koju će neprestano živjeti i drugima prenositi.
Prenosit će istinu o Bogu koji je bogat ljubavlju. Lijepa igra riječi: Bog-bogat. A nije samo igra riječi. Pojam bogat ima nešto s Bogom. Od Boga je svako bogatstvo. To je nešto božansko, pozitivno, vrijedno. No ne misli se na bogatstvo u materijalnom, novčanom smislu. Naš Bog je bogat ljubavlju. Ima je na rasipanje. I rasipa je za nas. A kako ne bi imao kad je sama Ljubav.
On je bogat i vjernošću, to čitamo danas u čitanju iz knjige Izlaska. I to ne samo dotle dok smo mi vjerni već i kad se ljudi iznevjere, On ostaje vjeran, jer to je Njegova odlika koja ne ovisi o ljudima. I kad mi prekršimo savez s Njime. Kad pod noge životom bacimo ono što ustima ispovijedamo. Kad zlom i zloćom navučemo tamne oblake nad svoj život, sunce njegove ljubavi i dalje nastavlja grijati. Ne trni se i ne gasi se. On ne prekida diplomatskih odnosa s nama. Daje nam mogućnost da shvatimo svoju ludost koju činimo kad mu okrećemo leđa. Daje nam priliku da se ponovno vratimo. Eto u kakvog Boga mi vjerujemo i kakvu vjeru ispovijedamo kad slavimo i častimo Presveto Trojstvo. I danas slaveći ovu svetkovinu želimo ponovno doživjeti iskustvo Njegove Božanske blizine kako bismo u vlastitom srcu imali snage slijediti Božju volju umjesto vlastit. Govoriti Božje Riječi umjesto vlastita pametovanja i mudrovanja. Vršiti božanska djela ljubavi i milosrđa umjesto sebičnosti i pohlepe ljudske. Bez susreta s Presvetim Trojstvom. Bez naših nedjelja i svetkovanja. Bez tišine naših crkava. Bez ovog mjesta Božje blizine u svetoj misi brzo se umaramo, zahvaća nas površnost, nemarnost dok sve na koncu ne pretvori u hladnoću srca.
Život u čijem središtu nije istina Presvetog Trojstva postaje razarajuća sila ljubavi za dušu i tijelo koja stvara novog čovjeka. Kad se ljudi životom udalje od Boga i Božjih putova tada su izgledi za budućnosti bezutješni. Tada obitelji postaju bez čvrstoće u rasapu i raspadu. Moral bez stege. Moda bez prsta obraza i srama. Vlade bespomoćne. Dugovi bezbrojni. Narodi bez mira. Političari bez osjećaja i karaktera. Konferencije ovog svijeta bezuspješne. Crkva i skupština bez snage. Život bez smisla. Čovjek bez sreće i radosti. Događa se ono što smo čuli prošle nedjelje u Himnu Duhu Svetom: „Bez božanstva tvojega čovjek je bez igdje ičega; tone sav u crnom zlu.“
Nije dobro zatvoriti oči pred stvarnošću vlastita života. Nemojmo bježati od istine jer će nas ona sustići na stazi života prije ili kasnije i to svakog osobno. Naš životni put jest drugačiji put. Put Presvetog Trojstva. Put koji svakodnevno započinjemo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ovaj svijet nas neće prihvatiti. Pokušavat će nas iz dana u dan ukalupiti u nekakve svoje mjere i standarde koji su daleko od Božje istine. Ovom svijetu su potrebne ovce. Ovce bez pastira. Bez pameti. Bez orijentacije. Bez puta i izvan puta ali nikako na putu prema Bogu. Dragocjenosti koje izranjaju iz prihvaćanja istine Presvetog Trojstva bit će bačeni u blato. Bit će izvrgnuti ruglu i poniženju. Nije li dobro prorekao sv. Antun pustinjak kad je rekao: „Doći će vrijeme, kad će ljudi poludjeti; i kad budu vidjeli jednoga, koji nije lud kao što su oni; vikat će na njega: lud si! Samo zato, što nije lud kao što u oni.“ Zaista smo narod tvrde šije kako reče Mojsije.
Ima li se smisla oduševljavati se za lažne i prolazne postavke ovog vremena i za njihove nositelje. Za te nesretne bogove iz zemlje i praha koji će proći kao pljeva. Kakvu nadu, kakvu budućnost može imati čovjek, vjernik, obitelj, narod pa nazivao se i stoput kršćanski i katolički koji ostavi izvor života Boga i prikloni se laži prolaznog vremena? „Jao vama koji zlo zovete dobrim; a dobro zlim. Koji tminu zovete svjetlom, a svjetlo tminom; koji gorko zovete slatkim, a slatko gorkim.“ davno je zavapio starozavjetni prorok, promatrajući propast vlastita naroda. Ali Božja se istina opravdala. Pokazala se jedinom dostojnom poštovanja i vrijednosti toliko puta u povijesti i vjerujem da će pobijediti u životu svakog od nas.
Gospodin je pobijedio svijet. Gospodin je naša snaga. U njemu nam je nada i zalog sadašnjeg i budućeg života. Ostanimo vjerni svom Gospodinu Isusu koji nam je donio i u srce utisnuo istinu Presvetog Trojstva, da uđemo jednom u zemlju živih i postignemo krunu vječnoga života, koju je Bog obećao onima koji budu vjerni do smrti njemu, Stvoritelju i Gospodaru svijeta.
don Damir Bistrić
