U biblijskome kontekstu ime Marija vežemo uz Majku Mariju i Mariju iz Magdale, odnosno svetu Mariju Magdalenu. Koju od njih slijediti?
Koja je bolje za nas? Ona koja je podarila svijetu Sina Božjega ili onu koja je do kraja ostala uz Isusa, bila prva sljedbenica, prva posjetila Isusov grob i nosila križ osuda, od preljubnice do grješnice, možda i do manipulatorice? Nijedan križ ovih dviju žena ne umanjuje drugi. Svaka je prošla svoju bol, svaka je osjetila zabadanje trna u kožu Sina Očeva, svaka je molila utrnutim sklopljenim dlanovima i svaka je ostala do kraja. Koju slijediti, kojoj se predati?
Svaki odgovor je u jednostavnosti – objema. Predati se znači vjerovati da se možemo baciti unatrag ne znajući gdje ćemo pasti, ali znajući da će nas one dočekati na rukama. Obje osuđivane, a kasnije poslanjem brojnim ženama postale uzorima u svojoj svakodnevici. Kako to da jednom osuđujemo, a jednom slijedimo? Zato što smo maleni i zato što gledamo kroz maglu i donesemo sud. A trebali bismo ostati maleni, ali čekati bistrinu zore, jasnoću jutra i donijeti sud. Slijedimo ih obje. One znaju put do Puta, istinu do Istine i život do Života.
No, slijedimo i Mariju koju je sestra Marta korila kada nije nudila Isusu i dostojno ga ugostila već sjela do njegovih nogu, gledala tim kristalno jasnim pogledom i slušala širom otvorenoga srca. Ne umanjujući Martin križ i rad, Marija je tim trenutkom slijedila Put, Istinu i Život. I Marta joj je na tome, na svoj način, beskrajno zahvalna. Marije su svuda oko nas, u ljudima, u stvarima, u trenucima, u sjećanjima. Slijedimo ih i ugledajmo ono što je tako jasno uvijek uz nas ili oko nas. Plašt koji nikada neće pasti s naših ramena.
Leali Magdalena
