Snaga došašća stoji upravo u snazi novosti života. Samo snažna priprava za Božji silazak među nas postaje nova snaga milosnog življenja.
Premda je sve oko nas u nekakvom prisilnom ozračju koji forsira kršćanske blagdane kako bi skrenuo pozornost s onoga što je dobro i po Božjoj volji. Sve to što zabavlja današnje mase nije ništa od onoga što bitno predstavlja došašće.
Prošle nas je nedjelje sam Isus, Sin Božji pozvao na snažnu milost bdijenja pred otajstvom koji nam stiže kao dar. No naše bdijenje nije na onoj razini koji današnji društveni konzumerizam propagira. Manična potrošnja ništa neće uzdignuti naš duh prema onom koji ima snagu ovaj svijet koji je zašao u očaj oplemeniti novom snagom ljubavi.
Naš duh se ne pripravlja razuzdanošću već se upravo u snazi došašća upravlja prema snažnim pokorničkim danima koja se mogu ostvariti samo u poniznosti otvorenoga srca. Sve oko nas je farsa koja stvara privid nekog zadovoljstva. No to nikako ne otvara put dolasku našeg Gospodina.
Isus i njegov dolazak nije nikakav forma koja predstavlja nešto izvanjsko. Naravno da je važno sve što je sveto upakirati u snažan komercijalni proizvod. Pogani ovog vremena nemaju šta ponuditi osim svog nezadovoljstva i jada. Jer važni će sve više biti statistički podaci kolika je bila potrošnja kroz ovo vrijeme u kojem kršćani slave svoje svetinje. To je odraz bezbožnog društva.
Danas je pred nama snažan poziv u kojem nas prorok Izaija upozorava kao i svoje sunarodnjake nekad kako se dočekuje Bog. „Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.«“
Pripravljati put je Božji poziv. Bog nema puta prema nama. Zatvorili smo mu sve pristupe prema nama. Zaokupili smo se samo prividim sigurnostima. Nakupilo se toliko u nama i oko nas u svemu što je zakompliciralo sav naš put do Boga. Popločali smo život tragedijama udaljenosti od Boga pod izlikom naših novih tendencija. Izneredili ga tolikim površnostima. Učinili smo taj put ne pohodnim s tolikim preprekama i tolikim puknućima svakakvih izneređenosti. Sve je to učinilo prekid sa onim koji je jedini spasitelj.
Za nas ovo vrijeme došašća predstavlja prevelik izazov. Za koji dan će početi jeftine akcije predizbornih asfaltiranja, otvaranja minornih kružnih tokova iskakanja iz paštete velikih obnova. Jer jedino što se vidi u profitera je to kao način zavaravanja i zabavljanja masa a ostalo je samo punjenje vlastitih džepova onih koji jeftino prodaju maglu a osiguravaju svoju budućnost kroz jeftini populizam koji mase olako prihvaćaju.
Pred nama je milosni dar došašća odvajati se od svega onoga što priječi Božji dolazak među nama. Glas i danas viče iz ove pustinje zabetonirane zlom i poziva nas na novu milost prianjanja uz Božje zakone i njegove vrednote.
„Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rastaliti.“
Otvorimo se milosti Gospodnjoj. Ovaj tjedan napravimo dobra ispit savjesti bez opravdavanja svojih grijeha, svojih mana, svojih zlih navika. Pripravimo se dostojno Bogu koji dolazi da nas nađe pripravne za snažni zanos ljubavi novih blagoslova koje donosi svetkovinom svoga rođenja.
don Damir Bistrić
