Susret s Isusom nikada te ne ostavlja više istim.
Tada više ne možeš mimoilaziti ljude koje si nekoć mimoilazio, prelaziti na drugu stranu ceste da ih ne susretneš, gledati u mobitel praveći se da ih nisi vidio, tada shvaćaš da sve to što činiš njima zapravo činiš Isusu, i tu više nema nikakvog opravdanja zašto si zaobišao čovjeka kojega znaš, zašto potrebnome nisi pomogao, zbog čega ti je smetao susret s drugom osobom.
Susret s Isusom nikada te ne ostavlja više istim. Tada više ne možeš mirno nabrajati mane druge osobe, kritizirati, ne samo ono što je drugi rekao i učinio, već i ono što je mislio reći i učiniti, jer ti to znaš najbolje. Tada više ne možeš satima sjediti s nekim i ogovorati osobu koja nije tu jer shvaćaš da je zapravo Isus u toj osobi. Više ti nije svejedno ni kada kažeš samo jednu lošu stvar o drugome jer shvaćaš posljedice svega toga.
Susret s Isusom nikada te ne ostavlja više istim. Tada više ne možeš gomilati u sebi želju za osvetom onima koji su te povrijedili, čekati prigodan treutak kada ćeš uzvratiti, napraviti to suptilno ili direktno i misliti da je problem riješen. Tada shvaćaš da je sva ta mržnja na drugoga zapravo otrov u tebi od kojega stradaš najviše ti sam i da sve ono što želiš drugome može se vratiti tebi. Tada više ne možeš nastaviti istim putem kojim si prije išao.
Susret s Isusom nikada te ne ostavlja više istim. On se tiče svakoga budućeg trenutka tvoga života. Svjestan si što on želi od tebe i ne možeš više prepostavljati i izvlačiti se na ono „nisam znao“. Kada Bog postane dio tvoga života, vidiš ga u svim ljudima koji te okružuju, onima koje voliš, ali i onima od kojih bi želio pobijeći, i upravo tu započinje tvoja unutarnja borba u kojoj više nisi sam, već je Bog s tobom koji će ti pomoći izabrati najbolje i dati ti snagu da tako i napraviš.
