Sv. Ilija, prorok aktualan danas kao i u svoje vrijeme!

Svi smo potrebiti Boga i Božje blizine. No ipak smo sve više udaljeni od njega.

Fokusirali smo se na sebe. Zabavljamo se svojim prioritetima kojima nema kraja. Nemamo više vremena za ništa. Životne okolnosti nas udaljuju od bitnih stvari. Postajemo sve manje zahtjevni. Što manje truda to bolje. Sve nam je instant, odmah i sad jer ako ne možemo sve odraditi odjednom i dovoljno brzo već nas sve zamara. Neprestano čekanje u ambulantama na šalterima sve nas to polagano ostavlja uznemirene jer uvijek imamo još kakvog posla koje bi smo htjeli odraditi. Olako odustajemo od svega. Sve pod cijenu brzine. Takav je i današnji naš način odnosa prema Bogu za kojega uvijek kažemo da će biti vremena. Kad odem u mirovinu više ću moliti ići u crkvu. Kada se obujam posla smanji onda ću imati vremena posvetiti svoj život. No život brzo se potroši a obaveze gomilamo da bi se zaokupili i osjetili još uvijek potrebnim. Sve brzo prođe a najdragocjeniji dar koji nam je darovan a to je vrijeme ode u nepovratnost besmislenih gluposti, ljenčarenju i prepuštanju očaju.

Danas u slavlju sv. Ilije Tišbijca velikog proroka Izraela svima nama se daje da uđemo u novi svijet koji smo ostavili. U obnovljeni svijet Božje milosti i ljubavi. Očito je da se povijest ponavlja. I kao što je Izrael izabrani Božji narod zaboravio na savez s Bogom tako smo i mi danas zaboravili na svoj savez u Kristovoj ljubavi. Prorok Ilija i danas ima što reći svima nama. On je aktualan danas kao i u svoje vrijeme. Snažan je njegov glas i danas koji nas poziva na obnovu vjere. Vjera nam je danas postala nešto usputno. Ona nam je kao kakav servis. Kao kakav automat koji nam je povremeno potreban samo kad eto ne znamo što bi više učinili pa je eto dobro i malo se pomoliti. U svoju vjeru smo svega nadrobili. Toliko magizma i okultnosti, fuzije religioznosti jer nam se to sviđa. Isusu to kao ne škodi. Klanjamo se iz dana u dan nekim svojim bogovima koje smo izmislili za svoje vlastite potrebe. No duše su nam sve praznije i praznije jer smo se udaljili od pravoga Boga. Iz gladnih, praznih duša prepuštamo se prejedanjima da nam nadomjeste praznost i besmisao nad promašenim životima. Fokusirani na sebe izgubili smo kompas koji jedini može čovjeka usmjeravati prema dobru a to je Bog. iz prazne duše ne može se dogoditi ništa. A potraga za duhovnošću samo nas odvede na krive putove štovanja đavla. Tada nam je potrebna joga, transcendentalna meditacija, reikij,  vračare, magovi, vještice, zapisi, proricatelji, bioenergičari, masoni, tarot majstori. Popis je toliko dug kome sve to prinosimo svoje žrtve i kome se klanjamo. Svaki onaj koji tako živi sebe je isključio iz zajednice vjernika i nije vjernik i kao takav nema nikakvih prava koje vjernici imaju. Kao teško je biti vjernik. Jest teško je i zahtjevno. Jer teško nam je živjeti sakramente jer traže nesebičnu i jaku vjeru.

Zato i danas nas pita Ilija kao i svoj narod: „Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospodin Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.“ Nema dugoga. Ili Bog ili taj neki drugi. I zapisa pisac knjige Kraljeva: „A narod mu nije odgovorio ni riječi.“ Šute u svojoj pokvarenosti i bezumlju. Šutnja je i danas model kada znamo da smo pogriješili. Tada se izvlačimo. I tada započinje otvoreni napad. Jer lako se braniti u svojoj zloći. Napad je najbolja obrana. Znaju takovi svakome spočitavati. Onda kad nemaju nikakvih argumenata onda se pozivaju na povijest kao i neki u politici o prošlim sistemima. Oni koji vjernike nazivaju klerofaštima, katolibanima, zaostalima, zatucanima i ne znam sve kakvim pogrdnim imenima oni spočitavaju u svojoj pokvarenosti i bezboštvu kako bi tko trebao vjerski živjeti. No ne treba ostati šutke ni u jednom trenutku pred takvima. Prorok Ilija je bastion vjere. Vjernik nikada ne šuti on nikom ne ostaje dužan. Vjernik svjedoči svoju vjeru. Bez obzira što ti navodni ljubitelji ljudskih prava svojih džepova i sitnih interesa neprestano zazivaju dijalog koji je samo jedna velika otrovna varka jer da postoji tolerancija i mogućnost dijaloga onda bi se uvažavalo i mišljenje vjernika. Vjernici su danas zauzeli status prešućivanja. Jer kao nije to naš posao. Tako su snažne Ilijine riječi dok se obraća Bogu na gori Horebu: „ Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam.“ Napuštanjem Boga i njegove ljubavi. Napuštanjem štovanja svoga Gospodina otvorili smo mi vjernici vrata đavolskom zlostavljanju koji nas polagano želi dovesti da i sami posumnjamo u Božju svemoć. U Božju svemogućnost. U oslabljenoj vjeri lako je posustati i lako se pokolebati. Prešućujemo iz dana u dan sve ono što se vjernicima događa. Paljenje katedrala, crkva, zatiranje kršćanskog imena, rušenja obeščašćenja svetinja. Da se to dogodi kakvoj drugoj religioznoj skupini tada bi se digla sva sila zaštitara. I danas mnoga naša kršćanska braća u Kini u Nigeriji u Sudanu diljem svijeta prolijevaju svoju krv za svjedočanstvo vjere. Nije to negdje daleko eto na 18. srpnja u Bišnji pokraj Dervente propucano  je raspeto tijelo Krista.

Danas prorok Ilija poziva svakog od nas na gorljivu vjeru. Jer tamo gdje je prorok Ilija tamo je povratak k Bogu. Danas krenimo u pročišćenje svoje vjere u koji su mnogi zasijali toliko bezboštva i nevjere za opravdanje vlastitih zlodjela. Vratimo se svome Bogu i živimo u njegovoj trajnoj blizini. Ostavimo se svega negativnoga. Bacimo danas sve amulete, zapise, čarke i varke i sve ljudske izmišljotine kojima je đavao ovladao nama koji su nam u naš život unijeli nemir i nesklad. Bog je ljubav i radost. Lijepo stoji u knjizi  mudrosti: „Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost.“ Započnimo živjeti svoju vjeru u iskrenoj poniznosti pred Bogom odričući se svega što je nevjerom zahvaćeno. Vratimo se Bogu svojemu dok nismo poginuli. Ulažimo u svoju dušu vjerom evanđeoske radosti. Ispunjajmo svoje dane Božjim istinama. Ne vjerujte nikome osim Bogu svome jer mnogo je zavodnika i Baalovih svećenika koji vjernike odvlače od Božje ljubavi i mira. U Ilijinoj snazi neka započne naš povaratk k Bogu i obnova vjere koja je izvor čovjekove radosti. „Silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 1 = 1