Nakon agonije mučeništva koju smo proslavili u blagdanu sv. Stjepana prvomučenika svjedoka vjere danas imamo ispred sebe ono što označava nas kršćane.
Ivan pisac četvrtog evanđelja i triju poslanica znao je kome je povjerovao. Nitko nije bio toliko blizak s Kristom kao on i spoznao je svu snagu Njega koji donosi život.
Iz ljubavi prema Bogu Ivan sin Zebedejev sve svoje stavio je u Krista i postao dio Njega na najizvrsniji način. Ovo što smo slušali danas ovaj proslov raspjevani je himan Bogu. Riječi koje su tekle njegovom misli otvaraju vrata misteriju otajstvene ljubavi Boga za čovječanstvo. On kao apostol pratio je Krista i bio svjedokom svega onoga što ga utvrđivalo u vjeri. Najmlađi od apostolskog zbora zbog tolike razvijene blizine s Kristom utire danas i nama put kojim se naše životno hodočašće usmjeruje.
Odvojeni od Boga kako spoznati Boga koji je u otajstvu. Kako danas razviti onaj isti put. Kojim putokazom krenuti da se naše životno poslanje ostvari. Kako svoj život poboljšati i ujediniti ono što nam je bitno što nas ostvaruje kao ljude kao zajednicu vjernika. Ivan koji je bio bliski prijatelj Isusa nama je danas putokaz kako je život dragocjeni misterij koji nikad ne prestaje. Bog se utjelovljuje svaki dan po svojoj Riječi. On koji se povijesno utjelovio mistično se utjelovljuje svakim danom s nama. Okrenuti ka Kristu životvorcu udostojimo se postati Božji prijatelji. Ovo blago je neprocjenjivo i ne da se nikada mjeriti ljudskim mjerilima. Biti s Kristom prijatelj ostvaruje naše čovještvo koje se udaljilo od onog toliko važnog. Koliko samo riječi potrošimo uzaludno koliko danas naša riječ zapravo ništa ne vrijedi jer je površna i nema nikakvog učinka jer smo je pogazili. To nije ova Riječ o kojoj Ivan s divljenjem govori. Od njegove Riječi se živi od nje proizlazi sav mir i radost, zadovoljstvo.
Svjedočiti svoju vjeru danas je izazov jer se nalazimo nigdje kao da ne znamo da li uopće jesmo ili mislimo da jesmo. Ivanova misija za nas je ostvarenje osobe u svoj njezinoj ljepoti. Kršćani su vjesnici Božje ljubavi kojoj nema ni jedne ravne. On koji je spoznao Boga kao ljubav mogao je biti doista i Božji miljenik i izabranik za velika djela koja nama danas govore. Njegova blizina i ljubav prema Bogu pomažu nam da se potpuno osokolimo za život po milosti Božjoj. Krist je onaj koji govori jezikom ljubavi a mi ga ne razumijemo i ne prepoznajemo jer smo se udaljili od izvora ljubavi te nam je neprepoznatljiva. Teška i opora.
Ovo sveto Božićno vrijeme, vrijeme Božje ljubavi i brige za čovječanstvo koje nam je darovano neka nas potakne za jedan novi kvalitetniji život koji se neće odricati Božjeg prijateljstva jer s njim izgrađivati život ima smisla. On je onaj koji sve razumije koji nas poznaje u potpunosti i on je onaj koji nas prihvaća kakvi jesmo. Ohrabrimo se biti dionici riječi koja je postala tijelom i neka on koji je životvorac u nama nađe mjesta i neka se danas utjelovi u nama.
Mi smo oni koji su odabrani za sveto življenje. Svjetlo smo svijeta i sol zemlje. Božji ugodnici koji svoje životno poslanje ostvaruju u prijateljstvu i ljubavi s Bogom. Tako neka bude. Amen.
don Damir Bistrić
