Kroz cijelo ovo vrijeme pred Božić bili smo zaokupljeni sa svim mogućim pripremama kako bi smo proslavili Božje rođenje.
Potrošili smo svoje dragocjeno vrijeme u sebedarju kako bi smo ove dane jedni drugima uljepšali. Svaka je domaćica pokušala ugoditi svojim ukućanima jer ipak one znaju tko što najviše voli. Domaćini su marljivo sudjelovali brigom i svojim vlastitim trudom koje su domaćice zapovjedile. Sve je odisalo brigom ljubavlju i žrtvom koja se isplati kad ugledaš sretna i radosna lica svojih najbližih. Jer ne može se ništa zamijeniti sa onom ljubavlju koja se pruža koja izgara za drugoga. I nakon svega umora ipak ostaje zadovoljstvo jer znamo da smo usrećili one koji su nam sve, sav naš život. Doista dostojna je naša proslava Božjeg utjelovljenja, Božjega rođenja. Toliko je taj osjećaj jak u proslavi Božića kao da se u našem vlastitom domu dogodila milost dolaska nove prinove. Zapravo i jest.
U našoj obitelji se rodio Bog. Koliko je Božje ljubav velika i nesebična on se odriče svih svojih moći svih svojih privilegija i ulazi u povijest čovječanstva neznatno, maleno i ponizno. Rađa se kao čovjek. Rađa se u obitelji. U njoj odrasta, odgaja se, živi, školuje, napreduje. Božji intervent obiluje snažnom porukom da ovo naše zemaljsko je blagoslovljeno i sveto. Samo nas to može vaditi iz sumornosti koja će nakon ovih dana krenuti. Današnji blagdan svete obitelji Isusa, Marije i Josipa želi nas vratiti tamo gdje pripadamo. Premda je obitelji bila na okupu ovih dana svi su se ponovno raspršili na sve strane. Obiteljsko zajedništvo naprasno je već prekinuto. Neki su to i odradili. Izvršili su ono koliko su vremenski odlučili provesti s onima s kojima kao to moraju. Doista svatko nam je postao važniji od onih koji su nam najvažniji. Primjećujemo svi mi da ovo naše vrijeme nikako ne radi za našu korist. Sve je manje vremena za provesti s obitelji. No obitelj nam je sve. Rastrgani smo na sve strane. Borimo se grčevito za svoje vlastite interese. Odnese nas vrijeme a da ne primjetimo one s kojima živimo.
Danas se obitelj ne poznaje. Postajemo stranci pod zajedničkim krovom. No ovaj blagdan nam želi svrnuti pozornost da se olako ne odričemo onoga što je naše i što je sveto. Premda bi smo htjeli ponekad odgovornost prebaciti na drugoga naše je zdušno se predati onim vrednotama koje su neprolazne. Biti roditelj je odgovornost. Nije lako danas biti roditelj. To traži velika odricanja i žrtvu. I bez žrtve nema niti rezultata. Nije glavni smisao materijalno zbrinjavanje. Ono je bitno ali te tvoje dijete neće pamtiti po ničem materijalnom. Upitajte svoje dijete koju ste mu igračku prvu kupili i kamo je završila. Tako je u svemu. Pamti se samo ono što je za život vezano. Koliko ste vremena posvetili i darovali onima koje volite. Po tome se jedino pamti. Drugi će primijetiti da ste svojoj djeci ostavili stan, auto, apartmane, vile, poslovno carstvo, obiteljski obrt, odvjetničku kuću. Ali vaša djeca će znati da je to sve bio bijedan pokušaj zamjene i niske kupovine pranja savjesti vaše ne prisutnost s njima.
Zato je današnji blagdan svete obitelji nama važan. Ništa ne može imati u ovom vremenitom prioritet doli obitelji. Isus je izrastao iz obitelji koja nije bila niti imućna niti važna. Josip je svojim predanim radom drvodjeljca osiguravao da može podizati ovo novorođenče skupa sa Marijom. Nije mu samo osiguravao materijalnu mogućnost već mu je prenio svoje znanje i svoje vještine i požrtvovnost u radu i strpljenju. Marija majka njegova pazila ga je da izraste u čovjeka. Premda je sve znala ipak ništa nije znala. Nije se zabrinjavala kakav bi trebao biti odgoj Boga. Nije ni znala kako će ni što će već je vjerno svojim životom prenosila vrednote koju su i nju samu naučili njezini roditelji. To je ono što danas nama nedostaje. Nema ostavštine odgoja koja prenositi vrednote koje uvijek ostaju nepromjenjive. Nitko ne može naučiti marljivosti i radu vaše dijete doli vi svojim primjerom. U što će se pretvoriti u ono u što ih vi pretvorite. Što će u sebi nositi samo ono što ste im svojim primjerom usadili. Premda je najlakše sve strovaliti na učitelje oni su zagušeni administracijom nažalost ostali svezanih ruku u odgoju. Odgajati traži stegu a ne raskalašenost. Ne nasilje, viku i omalovažavaje. Već stegu ljubavi. Premda bi neki željeli pošto poto biti uzurpatori odgoja za svoje ciljeve kvazi otvorenih društava jedino tko ima pravo i odgovornost za odgoj su roditelji. To je ono po čemu si prepoznatljiv. Nažalost se je više vike na obitelji. One koje nose u sebi odgoj one su konzervativne, nazadne. Imaju razne predznake koje obiluju porugama i izrugivanju. No ne treba se bojati tih sudionika u djelu đavolske zabave i zavođenja.
Sveta nam je obitelj primjer. Bog nikada ne napušta. Da će biti provokacija? Biti će. Poniženja? Hoće. Čega se bojati? Zar tih nekih koji su ostali osakaćeni od ljubavi obiteljskog zajedništva. Oni samo nose ono što su primili. Vodite računa o svojima. Ljubav se ne kupuje. Ljubav se dariva. Onaj kolji ljubi i nosi ljubav on je može i darovati. Besplatna je. Zato danas zagrlite svoga supružnika, zagrlite svoje dijete. Igrajte se s njim. Igrajte se svi zajedno. Naučite ih neku vještinu. Naučite svoju djecu pohvaliti, poticati i izgrađivati im samopouzdanje. Oslobodite ih od terora novih medija. Potičite ih na kreativnost. Potičite ih na zrele stavove iza kojih stoje vječne istine. Razgovarajte međusobno. Odgajajte jake ličnosti a neke mlakonje koji su povodljivi za svim i svačim. I ono najvažnije molite zajedno. Koliko god ovaj svijet programatski i namjerno na sve moguće načine pokušava izbaciti Boga iz javnoga života to neće uspjeti. Obitelj pobjeđuje sve, obitelj je pod Božjom zaštitom. Sveta nazaretska obitelji stavljamo tebi pod zaštitu svaku našu obitelj da ih braniš i štitiš od svih navala zla i zloga. Isuse, Marijo i Josipe, čuvajte naše obitelji.
don Damir Bistrić
