To se moralo dogoditi u Riminiju. Grad je bio prepun onih koji su krojili vjeru po sebi kako kome odgovara. To ozračje vladalo je gotovo svugdje u okolici i regiji. Stoga je bilo potrebno iznova naviještati Krista spasitelja i otkupitelja. Magija i okultizam postali su vjera.
Kad se sveti Antun približio gradu, kolovođe nove vjerske obnove dadu znak stanovnicima grada i zapovijede podići zid šutnje. Obilazeći grad Antun nije našao kome bi se obratio. Crkve su ostale prazne. Zato iziđe na trg, ali ni tu nikoga ne nađe. Nitko nije pokazao ni najmanje interesa ni pažnje prema ovom propovjedniku, a još manje da bi ga tko slušao. Antun je prolazio zamišljen gradom, u molitvi. Tako hodajući prispio je do morske obale. Nagnu se nad žalom i počne dozivati slušatelje: “Dođite vi, ribice, i poslušajte riječ Božju, kad se ljudi ne žele udostojati približiti!” Ribe počeše izlaziti na površinu mora, navalile su u velikom broju i pažljivo slušale riječi evanđeoskih poticaja i hvale. Kod stanovnika koji su svojevoljno zanijemili zavladala je znatiželja. Nadvladali su preporuku vlastitih kolovođa. Uslijedili su čuđenje i zanos, popraćeni osjećajima, kajanjem i odlukom o povratku Crkvi.
Ovaj događaj na današnji blagdan kada slavimo sveca cijeloga svijeta nije nam ni najmanje nepoznat. Svijet današnjice podigao je zidove šutnje prema onom što je sveto. Kao i onda magizam i okultizam zauzeli su mjesto svetoga. Bog je postao dalek i neupotrebljiv. Danas je lakše nazvati kakvu vračaru kako bi se kratkotrajno nasladila znatiželja. Koliko je postalo bitno saznati ono što je nepoznato vidimo i sami, kada na našim malim ekranima uvijek i u svako doba ima onih koji imaju potrebu za takvim saznanjima.
Sveti Antun nas danas nanovo želi potaknuti na novo nasljedovanje Isusu. Jer povratak k Njemu nam je potreban. Svatko doista traga ispuniti dušu koja je ispražnjena, ali tada i najmanja stvar koja nam se servira nije ona koja doista unosi mir i snagu za život. Mnogi će i danas poći na razne strane u svetišta i pokušavati će činiti ono što ni sami ne razumiju. Hodočašća na mjesto štovanja ovog sveca postat će mjesto susreta koji ostaje nijem jer se neće slušati ono što on poručuje. Oštra je Božja riječ gora od dvosjekla mača no ako je ne čujemo, ako je ne poslušamo nema u nama života.
Današnji čovjek je zatvoren u svoju samodostatnost koja je destruktivna. Sami sebi izgrađujemo svijet koji je onda kombinacija u kojem iskorištavamo svakoga pored sebe. A od sebe stvaramo mučenike. Sve promatramo negativno. Ispunili smo svoje dane brigama i imaginarnim zadatcima. Zapravo smo sebi dopustili da ono što hoćemo činimo, ali druge okrivljavamo kao krivce zbog tih istih stvarnosti. Blagdan svetog Antuna je milosni dan kada je povratak Bogu cilj. Antun je sredstvo. On je onaj koji pokazuje kako je lijepo i životno slijediti Isusa Krista. Sav njegov život, iako nam se može činiti kratak jer je preminuo u 36. godini života, bio je obasut potpunim poniranjem u otajstvo Božje. Iz te uronjenosti i stalne Božje prisutnosti koja je bila u njemu izašla su ona divna djela koja su učinjena po njemu njegovim životom. Doista je njegov život dragocjenost koja je bila i onda, ali i danas znak prepoznavanja autentičnosti svjedočanstva živoga Krista.
Povratak Kristu i nama danas otvara tu istu stvarnost. Premda današnji čovjek ima potrebu za čudesnim znacima, i kada se dogode, ona postaju prijeporna. Današnje vrijeme sve banalizira, a kada čovjek banalizira ni Bog ne može djelovati. Ovaj zid šutnje koji smo podigli stvorio je još veće otuđenje koje je unijelo opće nezadovoljstvo i zatvorenost u vlastite samodostatne životne ponore. Opća ravnodušnost izravno negira sve što je sveto jer kao sve možemo sami. Ta naša okorjelost dovela je do ekspanzije oholosti koja nas polagano, ali sigurno vodi u propast. Naša vjera potrebna je novog pročišćenja. Povratak izvoru svetosti evanđeoskog života danas nas mora zahvatiti.
Antun je svojim strpljivim pouzdanjem, svojom vjerom koja premješta brda, svojim smislom za domišljatošću i pažnjom, uspio probiti zid oholosti i u srcima neraspoloženih vjernika, otvrdnulih u mržnji i predrasudi. “To je pobjeda koja pobjeđuje svijet: vjera naša.” Danas uzdignimo svoja srca Bogu da nas on zahvati kako je zahvatio svetoga Antuna. Od danas učinimo novost života za sebe, iznova slušajmo Božju riječ. Od nje se živi. Iz nje izlazi svaki odmor i blagoslov. Ona nas napunja i posvećuje. Neka danas naša okorjelost postane prošlost, a poslušnost Bogu radosna i sveta budućnost.
Don Damir Bistrić
