Današnjom svetkovinom Bogojavljenja svjedočimo velikoj Božjoj ljubavi koja se objavljuje svakom stvorenju. Bog dolazi svima da sve spasi. Jer On je onaj koji je bogat ljubavlju prema svakom stvorenju.
Bez ovog novorođenog nema spasenja nema života vječnoga. On je jedini put istina i život. Otkupitelj i spasitelj čovječanstva. I upravo u tome je sav bit ove svete svetkovine. U kojem su mnogi, sa svih strana mudri ljudi željni pravog istinskog Boga prepoznaju u ovom novorođenčetu kao ishodište novog počela u kojem je Bog uzeo tijelo, postao čovjekom, živio uobičajnim životom i prinio sebe kao najsavršeniju žrtvu otkupivši nas od grijeha i spasio nas od vječne smrti. I dok u današnjoj svetkovini promatramo to veliko djelo Božje ljubavi i milosti u kojima su stranci, mudri ljudi s istoka, kojima je Bog Izraelov bio nepoznat prepoznali pravog i jedinog Boga. No mi danas imamo sasvim nešto drugačije. Cijeli niz stoljeća Isus živi Bog postao je znakom osporavanim. Božja dobrota trebala se zamijeniti novim filantropizmom. Jer nitko ne može biti toliko dobar kao oni koji pomažu svijet učiniti boljim i funkcionalnijim po svojim naprednim idejama. U kojem je najnaprednija osloboditi se Boga za njih tiranina kojem nije stalo do čovjeka i njegovog života.
U ove dane to kulminira. Sve više je izraženo javno protivljenje religiji i vjeri. Vjernik je prijetnja onima koji stvaraju novi poredak. Novi poredak u kojemu nas je previše. Novi poredak u kojem čovjek previše košta. Novi poredak koji se bazira na znanstvenim teorijama koje nikada nisu dotakle znanosti već su samo pokusane teorije uništenja Boga. Novi poredak koji je već stvoren u potrošačkoj ovisnosti stvara okorjele ovisnike koje današnja inflacija dovodi do depresija i općeg stanja beznađa. Naravno da je vjernik zato problem. On vjeruje svom Bogu a ne ljudima. Bazira se na svetoj knjizi a ne na teorijama. Nema potrebe vjerovati onima koji bi htjeli zauzeti Božje mjesto.
Živimo u ratu protiv vjere i vjernika. Po novim istraživanjima u prošloj godini kršćani su najprogonjeniji zbog svoje vjere. I dok se o tog istog kršćanstva traži takozvana tolerancija na kršćane se svakodnevno vrši pritisak uz prolijevanje krvi. Zadnji najočitiji protukršćanski udarac bio je neki dan u Indiji koji ne praštaju ljubav jedne male ženice sv Majke Terezije da se nastavi njezino djelo a problem su im kao i uvijek vanjske donacije. Vjerojatno ih ne mogu strpat u svoje džepove. Ali im ne smeta jedan sin eugeničara koji je osnivač eugeničara u SAD-u koji je predvidio ovu veliku novu pandemiju i kojemu je jedino da se smanji broj ljudi jer nas je previše, previše ih koštamo. Ali se takvi prezentiraju u filantropiji i humanizmu kao novi spasitelj. Toliko je to naše kršćanstvo prošlo kroz različite faze da smo postali svjesni ili nesvjesni konzumenti u kojem smo se odrekli pravog Boga a prigrlili smo sve što nije kršćanstva nedostojno.
Tako u našim kršćanskim stanovima nema više križeva ali zato ima Buda ili kojekakvih budalaština. I sebe volimo nazvati vjernicima ali vjere u nama nema. Jer kao križ je problem. Izaziva traume. Ali im traume ne izazivaju nasilje i svako zlo kojima smo svi sve više izloženi. To je današnji svijet koji živi sve suprotno od Božjega. Sedam smrtnih grijeha model su današnjeg života i zato nam i jest sve ovako. Herodovski smo zabrinuti samo za svoju vlast. Moć za svoj položaj. Sve u društvu je po tom jadnom sustavu u kojem su svi naklonjeniji zelenim agendama u kojem je važnija klimatska promjena i staklenički plinovi od čovjeka i njegova spasenja. I ta neka današnja crkva koja razvija svoj novi „zeleni“ osloboditeljski poredak u kojem je ostavila Boga a s tim i čovjeka vjernika na milost i nemilost onih koji proizvode svoje klonove jer je najvažnije za odabrano društvo nosati torbice kako bi ih se okitilo crvenilom da im se ne poremeti ludilo. Takvima smetaju vjernici koji mole, koji idu na svetu misu, koji žive sakramente. Tada se pastir pretvara u Heroda progonitelja i ubojicu samo da sebi osigura mir koji nikad neće imati. Osobito pred Božjim licem. Heroda koji je toliki niz godina uživao u svojem egoizmu, ironiji, sarkazmu i prikrivanju kojekakvih zločina. Jer kao grijesi tijela nisu tako teški kao ostali. Puno su nas koštale današnje djedice ideologije djece cvijeća koje su herodovski okrvavile ruke nad mnogima.
No Bog danas izvodi nove ljude. Mudre, onima kojima nitko ne upravlja osim Božje svetosti. On izvodi nove mudrace koji ljube Boga svim umom svojim, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svojim cijelim životom. I jedino će oni imati budućnost. Pred nama stoji novost bogojavljenja u kojem Bog nanovo očituje svu svoju ljubav u kojemu jedinom imamo sigurnost i mir. I koji nosi sigurnost da onima koji vjeruju Bog daje stostruko u ljubavi. „Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje.“
don Damir Bistrić
