U jednom danu u godini Crkva misli na Sve Svete. Tko su oni? Tko je svet? Kako se postaje jedan od njih? Je li pravo da ih se štuje? Što znači štovanje svetih?
Štovanje svetih je činjenica. Pohodimo neku katedralu, ili staru crkvu i dobro se zagledajmo uokolo. Što vidimo? Slike i kipove svetaca. Na posebnom mjestu naravno lik Marije. Tisuće upaljenih svijeća. Očito je Marija od mnogih ljubljena i čašćena. Mnoge hodočasničke crkve svjedoče o tome. Što tražimo, kada štujemo nju i molimo je za pomoć? Ona nije na mjestu Boga, nego u Božjoj blizini. Stoga povjeravamo njoj naše molbe, jer vjerujemo da ima široko srce, tako široko kao srce Božje.
Sveci ne stoje između Boga i nas kao zapreka za naš odnos prema Bogu, nego kao ohrabrenje, tako kao što su oni stavljali svoje povjerenje u Boga, tako kao što oni izručuju naš život. Oni su uzori za uspio život. A tko za tim ne čezne. I budući da u našem životu puno toga ne uspijeva ili teško podnosimo, okrećemo se onima koji nam mogu pomoći. Zato mnogi mole sv. Antu za pomoć, povjeravaju se zaštiti sv. Josipa. Sedam milijuna ljudi svake godine hodočasti na grob Oca Pia u San Giovanni Rotondo na jugu Italije. On je uto najpopularniji svetac Italije.
Jesu li sveci jedna vrsta “super ljudi”, koji su za “normalne smrtnike” nedostižni? To nije bio način Isusova gledanja. Tko je za njega “svet”? To su oni koje naziva “blaženima”. Danas u evanđelju svetkovine Svih Svetih, Isus spominje osam putova , kako možemo biti “blaženi” a time i sveti.
Ti su putovi otvoreni za sve. Oni nisu stvar male elite “vrhunskih atleta” svetosti, nego oni traže otvoreno srce i skromnu jednostavnost. Ali to nije lako. Jer mi većinom vjerujemo, da ćemo biti blaženi i sretni, ako po mogućnosti imamo puno uspjeha, priznanja, posjeda, ako smo u očima drugih “netko”.
Isus suprotno od toga pokazuje put do sreće – a time i do svetosti. Mi nismo sretni zato jer nosimo posebnu marku odijela, ili jer smo osigurani protiv svih opasnosti. Isus nudi drugi put: Budi milosrdan! Uspostavi mir! Odbaci nasilje! Pogledaj svoje srce, da je čisto i nepomućeno od mržnje! Sve to rijetko čini bogatim, ali uvijek sretnim. Samo tada kada nosiš žalost, trpiš progonstvo i nepravdu. To zvuči kao provokacija, da Isus upravo te, koji trpe nevolju i siromaštvo, naziva blaženima. Dopušteno je i protivno pitanje: Je li nepravedno djelovanje stvarno učinilo nekoga sretnim? Je li sijanje mržnje, da druge učinim siromašnima, nepravedno postupajući vodilo nekoga do trajne sreće?
Tko su dakle za Isusa sveti? To su oni koji su na strani osam blaženstava. A to su mnogi. Ne samo veliki, poznati sveci. Ima bezbroj bezimenih ljudi koji su tako živjeli. Sigurno smo takve i osobno poznavali. Oni nam daju misliti: ako bih i ja tako živio, moj bi život bio sretan i vječno blažen.
Fra Jozo Župić
