Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! (Ps 145, 2-3)
Na toliko mjesta u Bibliji ljude se poziva na slavljenje Boga. Boga se može slaviti na mnogo načina (pjesmom, sviranjem, riječima, zahvaljivanjem, koristeći talente koje mu je Bog darovao, čineći dobra djela…). Svim tim načinima zajedničko je da se treba slaviti srcem, ljubavlju i radosno. Može čovjek pjevati točno i predivno, može čovjek govoriti najljepše riječi i na najuvjerljiviji način, može čovjek činiti dobra djela potrebitima, može čovjek slikati najljepše pjesme, izrađivati najljepše kipove, ali ako to ne čini radosno i s ljubavlju, ako to ne čini srcem – ništa mu ne vrijedi!
Na slavljenje smo svi bez razlike pozvani! Nije svima darovan talent pjevanja, ali svi imamo srce kojim možemo slaviti Boga, svatko na način koji mu je darovan.
Svaki trenutak našeg života trebao bi biti prožet slavljenjem. Sve što mislimo, govorimo i činimo treba biti čin slavljenja Boga. Slavljenjem mi odajemo priznanje našemu Bogu. Priznajemo Ga središtem našega života. On i želi samo to: da Njega slavimo, da Njega stavimo u središte svoga života! Kad je On na prvom mjestu, tada je sve na svom mjestu. I sv. Padre Pio je rekao: Samo je jedno potrebno: Uzdići duh i voljeti Boga! A On se brine za sve ostalo.
Sve što činimo, neka bude na veću slavu Božju, na dobro čovjeku, a nama na spasenje!
Dušo moja, slavi Gospoda i sve što je u meni sveto ime njegovo! (Ps, 103, 1)
Anamarija Botić
