Trinaesto poglavlje Evanđelja po Marku može biti poprilično zastrašujuće. Sve počinje uništenjem Hrama u Jeruzalemu. Nastavlja se s prizorima rata, zemljotresa i gladi. Članovi obitelji međusobno izdaju jedni druge, na sceni je velika patnja. Ali nikako ne smijemo zaboraviti da u stihovima 30-31 jasno stoji da te stvari nisu proročanstva propasti u nekoj dalekoj budućnosti. […]

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« […]

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade […]

Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje. Dobri prijatelji uistinu su jedno od najvećih mogućih bogatstava u našem životu. Imati prijatelja znači imati nekog kome se možeš obratiti bez obzira na sve, na koga se možeš osloniti, u koga možeš imati povjerenja. Pravi prijatelj ne osuđuje, ali ti iskreno sve […]