Tek u mjeri u kojoj si spreman služiti drugima otkriva ti se puni smisao života!

A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ »Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« (Mt 20, 1-16a)

Koliko vrijedim? A koliko vrijedi moj bližnji? I koliko vrijedi moj trud, a koliko njegov? Često smo skloni svoju vrijednost i svoj trud ocijeniti višom ocjenom od rada i vrijednosti drugih ljudi. I često smatramo da zaslužujemo bolje i više, koje nam se, eto, ne daje u onoj mjeri kojoj bi to trebalo.

To procjenjivanje samih sebe, često precjenjivanje, odraz je duboke potrebe za prepoznavanjem i priznavanjem vlastitog bića kao vrijednog, važnog i dobrog. Zbog toga nas ponekad davanje važnosti drugima uznemiri, jer sumnjamo da će u tom slučaju ostati dovoljno i za nas.

Evanđelje nam nudi drugačiju logiku i drugačiji izbor, gdje osoba otkriva svoju vrijednost u mjeri u kojoj je spremna služiti drugima. Tek tada otkriva joj se puni smisao njezine vrijednosti i njezinog života.

don Boris Vidović

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

39 − = 32