Isus pita svoje učenike: „Za koga me drže ljudi? Ali i za koga me vi držite.“ To vrijedi i za svakoga slušatelja i čitatelja evanđelja? Što Isus znači za mene i moj život?
Petar odgovara s velikom vjerom: „Ti si za mene Mesija“. Prevedeno na grčki Krist, na hrvatski Pomazanik. Pri tome je mislio na Pomazanika navještenog u SZ koji će ispuniti sve nade i čežnje naroda. Isus dodaje da će pravo značenje ovoga pojma biti objavljeno i zato je rano o tome govoriti. On nije došao objaviti slavu Božju ni ljudski način kojom bi ga ljudi lako prihvatili, nego da za sve grijehe čovječanstva patnjom i mukom plati cijenu otkupljenja. A to je nešto što je teško povezati sa slavom Božjom. Nema otkupljenja bez patnje, nema uskrsnuća bez smrti. I konačno će nas tek poslanje Duha Svetoga uvesti u punu istinu. Apostol Toma ne može vjerovati u Mesiju koji je ubijen. Isus je to više puta govorio o nasilnoj svojoj smrti, ali oni mu nisu vjerovali da se njemu to može dogoditi. Isus kaže da će biti raspet. Tko može zamisliti da će Mesija, sam Bog, biti raspet!
Mi kršćani vjerujemo da je u križu spasenje, u križu je život i u križu je nada jer je križ objava oproštenja grijeha. Pogled na križ, na kome je Isus groznom smrću ubijen, za nas je pomoć da podnesemo svoju muku i svoj križ. Sv. Pavao kaže da će se jedino hvaliti križem Kristovim. „Da nema Isusa ne bismo mogli ovo izdržati,“ reče jedna starija žena na TV. Kako možemo izdržati smaknuće mladih ljudi bačenih u poslijeratne jame. Naši tzv. antifašisti to zaobilaze. Kažu da izbjeglice prodiru u kuće i traže mjesto za spavanje. Ne čine veliku štetu, ali svuda su polomljeni križevi, jer im vjera kaže da je Isus napustio križ. Protestanti ne stavljaju tijelo na križ nego štuju samo križ. Gospodin je za nas trpio i daje nam snage da mnogo toga izdržimo.
Pred križem počinjemo s Kristom razgovarati. On je snaga koju nama Bog daje. Rana na srcu pokazuje ljubav u smrti. Darom Duha Svetoga imamo snagu koja upravlja našim životom. Kod krštenja djeteta svećenik polaže bijelu haljinu na dijete govoreći: „Bijela haljina je znak da si u krštenju nanovo rođen, obukao si Krista. Očuvaj ovu haljinu za život vječni.“ Mi trebamo Krista kao haljinu obući. Na to nažalost često malo mislimo. Haljina nije nešto izvanjskoga, nego ono što je važno za život. Haljina čuva od zime i vrućine ljeta tijelo i raznih povreda od insekata. Nosimo odjeću na poslu i u slobodno vrijeme, naročito blagdanima. Ne zaboravimo da smo Krista kao odijelo obukli. On je središte našega zajedništva, Glava tijela čiji smo udovi mi. Nošeni od Duha Svetoga i idemo našim putom u zajedničkoj nadi. Isus je onaj koga slijedimo. „Tko hoće biti moj učenik neka se odreče samoga sebe i dnevno uzme svoj križ i slijedi me,“ kaže Isus. Nasljedovanje Krista svaki dan dobiva svoj smisao. Ne osjećamo se samima. Isus je onaj koji s nama nosi križ, On posvećuje svaku muku i svakoj smrti daje život, svakoj žrtvi smisao. Isusov križ je najdragocjeniji dar čovjeku. Isus nas ujedinjuje i za njega dajemo svjedočanstvo. U zajednici vjere i Radosna vijest biva živa. Krist sam biva živ u nama, pogotovo u gozbenom zajedništvu koje se događa u svetoj misi. Ojačani kruhom života i zagovorom i nasljedovanjem BDM možemo poput nje slijediti Gospodina svjesni da smo jedno s Kristom.
don Luka Vuco
