Tražiš ga, a on zapravo traži tebe, to je došašće.
Misliš da činiš nešto dobra, da dijeliš nešto drugome, a zapravo vraćaš ono što si primio. Vjeruješ da postaješ neka druga i bolja osoba, a zapravo postaješ osoba kakva si uvijek trebao biti. Misliš da se kroz ovo vrijeme malo intezivnije povezuješ s Bogom a zapravo otkrivaš da je on uvijek bio uz tebe, samo što ga ti nisi mogao vidjeti jer su tvoje oči bile zaslijepljene nekim drugim stvarima.
Tražiš ga, a on zapravo traži tebe, to je došašće. Shvaćaš koliko Bog poštuje tvoju slobodu i neće ulaziti u tvoj život ukoliko za njega ne ostaviš mjesta. Ponovno ga pronalaziš u Euharistiji i drugim ljudima i pitaš se kako ti to nije moglo biti očito od samoga početka, od trenutka kada si povjerovao u njega, kako si na to tako brzo zaboravio i nastavio živjeti onako kako struje ovog svijeta donosu, a ne kako ti Bog govori.
Tražiš ga, a on zapravo traži tebe, to je došašće. Traži od tebe čovjeka od trenutka kada otvoriš svoje oči i ugledaš svoju obitelj u kojoj svatko od njih traži neke svoje potrebe, a ti se pitaš što da učiniš. Traži te na tvome poslu u kojem svatko gleda samo svoje interese i u kojemu se pitaš što učiniti kada te nitko ne gleda. Traži te u svim ljudima koje ćeš tijekom dana susresti i koji će od tebe tražiti lijepu riječ, osmijeh, zagrljaj, milodar ili nešto slično.
Svakoga dana daje ti neprocjenjivu vrijednost darova u mogućnostima da možeš disati, kretati se, voljeti, razmišljati, osjećati a ti gledaš na ono što još nemaš i što ti još nedostaje. Došašće je vrijeme kada otvaraš oči za sve to i shvaćaš da je jedina zahvala koju mu možeš dati ljubav koju pokazuješ prema njemu i bližnjima. Ne štedi u toj ljubavi, pokaži se brat svih ljudi! Tek tada ćeš u potpunosti biti spreman za njegov slavni dolazak.
