U Rimljanima 5,5-10 piše: „Nada pak ne razočarava. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok smo mi još bili slabi, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.
A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok smo još bili grešnici, Krist za nas umrije. Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi. Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom.“
Mi često razmišljamo na krivi način! Mislimo: moram najprije biti dobar da bi me Bog volio. Ali, istina je upravo suprotno: moraš najprije dopustiti da te Bog voli i prihvatiti Njegovu ljubav – da bi bio dobar. Božja ljubav će te učiniti „dobrim“, „boljim“ čovjekom. Mnogima nije problem vjerovati da ih Bog voli sve dok ne pogriješe. Većina ljudi sebe ne voli baš puno, pa zaključuju da ih ni Bog previše ne cijeni. Ali, istina je: Bog te voli. Ti si poseban. Ti si jedinstveno biće u povijesti čovječanstva. Nikada nitko nije postojao niti će biti kao ti! Bog ne stvara kopije, nego originale. Zato je pogrešno kad neki ljudi pokušavaju imitirati druge, pokušavaju biti kao drugi. Time su đavlu dali mogućnost da nas uvjeri da nismo dovoljno dobri. S Bogom, zapravo, ti ne moraš biti „dovoljno dobar“. Je li Isus umro za tebe zbog toga što si ti bio jako dobar? Ili zato što te silno volio? Ako te je volio toliko puno da je za tebe bio spreman umrijeti još kad si bio grešnik, koliko će te više sada – kad si opravdan Isusovom Krvlju (Rim 5,8-9). On te voli dovoljno puno da prekriva sve tvoje svakodnevne grijehe i slabosti. On te voli dovoljno puno da ti da da ovaj dan proživiš u Njegovoj snazi i pobjedi. Nije važno što ljudi misle i govore o tebi. Važno je što Bog misli o tebi! A za Njega – ti si poseban, dragocjen, jedinstven, zjenica Njegova oka. Zašto si mu tako važan? Jer su te Njegove ruke stvorile! Ti si posebna Božja kreacija. Tvoja je vrijednost od Boga. Vrijedan si i neizmjerno dragocjen zato što te Bog voli!
Mnogi smatraju da su iscrpili Boga svojim padovima i promašajima, ali to je nemoguće. Ljubav se ne može potrošiti, a ni ti ne možeš natjerati Boga da te ne voli. Ljubav nije nešto što Bog radi. Ljubav je ono što Bog jest!
Čitamo u Lk 7,36-51, kad je Isusu došla javna grešnica, dok je bio u kući farizeja Šimuna, svi su ju osuđivali i prezreli. A Isus? Dok mu je suzama prala noge i otirala svojom kosom, On joj je rekao: „Oprošteni su ti mnogi grijesi, jer si mnogo ljubila. Kome se malo oprašta, malo ljubi!“ Tako, ta je žena došla k Isusu raskajana srca. Otvorila je svoju dušu Isusovoj ljubavi, i Isusova ju je ljubav očistila i oslobodila. Isusova je ljubav ušla u njenu dušu – i ona je postala druga osoba!
Na drugom mjestu, u Iv 8,1-10, čitamo kako su se pismoznanci i farizeji spremali kamenovati ženu zatečenu u preljubu. I dovode ju Isusu da je osudi. Naravno, spremaju mu zamku. Ta je žena ležala u sredini, sklupčana u svojoj sramoti. Nije ni svoj pogled mogla dići, a niti je dala bilo kakav znak svoga kajanja. Međutim, Isusova beskrajna ljubav dotiče i njenu dušu. Po toj ljubavi dolazi svjetlo u njeno srce, dolazi život. Mora da su poput najljepše melodije zvučale Isusove riječi: „Ženo, ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više ne moj griješiti!“ Jedini koji ju je imao pravo osuditi – oprašta! Zašto? Je li ona to zaslužila? Je li se pokajala? Ne, ništa od toga. Jednostavno – jer je Božja ljubav takva – savršena. Ona prašta i palo pridiže. Ona iscjeljuje i vraća snagu života. Ako zemaljski očevi, premda „zli“, tj. nesavršeni, znadu praštati i dobre dare darivati svojoj djeci, koliko li će više Otac nebeski, koji je savršen u svojoj ljubavi, obdariti svojim milosrđem nas koji ga volimo?!
No, Božja ljubav tu ne staje. Ona ne poznaje granica. Bog voli i najprljavijeg, najpokvarenijeg grešnika koji je ikada hodao ovom zemljom. Ljubi i onoga koji bi mu pljunuo u lice i rekao: „Ne želim imati ništa s tobom. Sasvim sam zadovoljan time što ću ići u pakao.“ Samo, takav svojim stavom ne prima ljubavi Božje i ona ga ne može spasiti ni iscijeliti. Ako Bog, dakle, ljubi i takve okorjele grešnike, kako da onda ne voli one koji se trude da mu svojim životom ugode i proslave Ga?
vlč. Dražen Radigović, Izvor: www.dobripastir.com
