“Uistinu mi bi se uzalud rodili da nismo zadobili takvog spasitelja”. Tako glase riječi uskrsne pjesme „Nek usklikne“(Exsultet). Ta pjesma odnosno himan nas povezuje s početcima kršćanstva koju je za uskrsno bogoslužje napisao sv. Ambrozije, milanski biskup 350. godine.
Skoro dvije tisuća godina ponovno odzvanja ta pjesma katoličkim crkvama. To je nešto veličanstveno. Ali naša vjera nije samo nešto davnoga nego je ujedno veoma suvremena. Nije nadiđena ili zastarjela nego odgovor na nevolje suvremenog vremena. Da nije bilo otkupitelja Isusa Krista koji je od mrtvih uskrsnuo mi bi uzalud živjeli. Tada naš život ne bi imao svrhe. Tada bi sve završilo u vječnoj smrti. Zašto? Jer bi tada naš život, kraći i dulji, bio izbrisan smrću. Uskrs je odgovor na najvažnije pitanje, pitanje smrti. Ona je temeljni problem svakoga čovjek, jer ona dolazi svakom čovjeku. Sve je nesigurno, samo je smrt sigurna. Naš život je obavijen smrću.
I što bi bio naš boravak na zemlji u usporedbi sa vječnom smrću, vječnim ništa. Gospodin Isus je uzeo našu smrt na križ i svojim uskrsnućem je pobijedio i ispunio je svoje obećanje: Ja živim i vi ćete živjeti. Važnije poruke nema i zato i zato je blagdan uskrsnuća najsvečaniji blagdan Crkve. Ta poruka je izvor i temelj Crkve. Apostol Pavao je jednom rekao za one koji nisu htjeli vjerovati u uskrsnuće Gospodnje: „Ako Krist nije uskrsnuo tada nije uskrsnuo ni za vas. Tada bi vrijedilo pravio: jedite i pijte jer ćemo sutra biti mrtvi.“ To bi bilo i pravilo mnogih naših sugrađana. Ustvari je posve razumljivo takvo držanje, ako se nema želje za vječnim životom. Tada smrt čini sve besmislenim. Tada mora i strah pred smrću ovladati životom. Nije tako kod nas kršćana. Mi smo oslobođeni za slobodu djece Božje. Znamo da nije sve uzaludno, jer znamo da postoji vječni život, da smrt nema posljednju riječ, nego Isus Krist.
On je za nas pobijedio smrt i da svaki koji u njega vjeruje ne propada nego ima vječni život. Mi imamo budućnost, upravo sjajnu budućnost. Bog je nama u Isusu uskrslom dao budućnost i nadu. To je temelj naše uskrsne radosti. Kakav bi to Bog bio Otac naš da nas nije uskrsnućem Kristovim radi čega se on i rodio kao čovjek dao vječnu budućnost. Bog se ne da nadvladati od nikoga, a najmanje od smrti. Zato se u uskrsnoj noći obnavljaju krsna obećanja. Krštenjem smo sklopili savez s Bogom: Gospodin nam je na Veliki četvrtak ostavio prije svoje smrti ostavštinu. Isus nam nije po smrti mogao išta ostaviti jer ništa nije ni imao. Ali ostavio nam je ono najvrjednije, sebe samoga. Kad nam umre netko mio iz obitelji onda bi najradije da ipak ostane živ među nama. To ipak nije moguće. Ono što ljudima nije moguće Isusu je bilo moguće da ostane živ među nama pod prilikom sakramenata, a naročito pod prilikom tajne kruha i vina. Krist nije umro da bi od nas otišao kako to odlaze naši mili i dragi.
On je novim uskrslim životom ostao među nama kao naš nevidljivi suputnik i supatnik. Zato smrt Kristova nije tragedija nego početak jednoga novoga života nakon uskrsa s nama. Zato se veselimo,što smijemo Bogu u Isusu Kristu pripadati, njega slijediti i prispjeti u vječni život. Uskrsnuće je prasak novoga stvaranja koji otvara novu dimenziju stvorenja. Po Isusu Kristu, Riječi Očevoj, stvaran je stari Adamov svijet, a sada po Riječi Božjoj koja je došla na svijet stvara se novi svijet koji počinje njegovim uskrsnućem. On je zato i došao na svijet. Zbog toga je moguća prava radost kojoj nema kraja i koju dijelimo sa svima! Uskrs je Isusovo životno ostvarenje koje on nudi svakom čovjeku na sudjelovanje. Zato sv. Pavao kaže da su krštenici suuskrsli u Kristu.
Don Luka Vuco
