Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak Ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga Tvoje teška i sitne boli moje.
Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovoga dana,
al` motreć tebe, iščeznu moja rana.
Vlč. Zlatko Sudac
