Večernji susret

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši
od isplakanih suza kako me boli u duši.

Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.

Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.

Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak Ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.

U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga Tvoje teška i sitne boli moje.

Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovoga dana,
al` motreć tebe, iščeznu moja rana.

Vlč. Zlatko Sudac

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

13 − = 6