Vjera bez djela je mrtva

5. DAN

„Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima,
kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga?
Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim
i djelima se vjera usavršila…“
(Jak 2,20-22)

 

Šesta lekcija – Vjera bez djela je mrtva

Oprosti što ti danas malo drugačije pišem. Danas sam imao sam problema s ustajanjem. Nije mi se dalo ustati iz toploga kreveta i nije mi se dalo sjesti za računalom i pisati. Ne znam zašto sam uopće ustrajao u pisanju, imam dovoljno svojih problema među kojima činjenica da još nisam našao stalni posao, svoj kruh nastojim zaraditi na različite načine izvan onoga što sam se školovao godinama. Ne radim dobro na odnosima s nekim ljudima i osjećam se oholim što se još usuđujem pisati vježbe za tebe. Neki ljudi me opterećuju u mome životu, previše crpe moju životnu energiju i ja ne činim ništa po tom pitanju. Nadam se da me barem malo razumiješ. Ako nisi, dozvoli mi da ti pokušam pojasniti. Nisam dovoljno hrabar da ljudima koji mi smetaju zalupim vratima i maknem se od njih. Ne znam koji su razlozi, ali siguran sam da ima veze s time da ne želim da ljudi misle loše o meni i da to nije što bi Krist napravio. Po tom pitanju sam doista čudan, ali ruku na srce još se privikavam na samoga sebe. Neki mi ljudi nedostaju, oni ljudi koji su odigrali važnu ulogu u mome životu ili barem u nečemu ostavili pozitivan utisak. Priznajem da se nisam do sada previše potrudio da održim kontakt s njima. Previše sam se usredotočio na ono što radim tvrdeći da nemam vremena iako shvaćam da je jedna od najvećih laži današnjice reći: „nemam vremena“. Pokušavam se nagovoriti, ali trenutno ne ide. Najgore mi je kad uđem u neku kolotečinu formalnosti i obavljanja onoga što sam dužan činiti jer se tada ne osjećam previše ispunjenim. No, o tome nekom drugom prilikom, ne bih te htio previše zamarati s tim stvarima…

Dragi moj brate, nije važno koliko ima istine u ovome što sam ti sve napisao. Htio sam samo da vidiš koliko si bio spreman odvojiti malo vremena za drugoga i čuti o njegovim problemima. A sada dopusti da te još nečemu poučim. Da bi rastao u duhovnom životu nije dovoljno samo vjerovati. Pa zar ni Sotona ne vjeruje da Bog postoji? Štoviše, vidio ga je pa mu opet to ne koristi. Vjera je Božji dar tebi kao poruka poslana svima kojima ti dolaziš. Vjera poziva na svjedočenje, djelovanje, na ljubav prema bližnjemu. Zato vjera nije privatna stvar. To što si kršćanin ne smiješ držati samo za sebe jer si poput onoga luđaka koji zakopa talent kojeg mu je gospodar dao pa ga je gospodar poslao u tamu. Ako zadržiš svoju vjeru samo za sebe izdat ćeš svoga Spasitelja koji se nije posramio za tebe dati život na križu. Kad na kraju svog zemaljskog životnog puta staneš pred lice Božje nitko te neće pitati koliko si vjerovao niti koliko si molio nego koliko si ljubio. Položit ćeš račun svoje ljubavi – ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A može li istinska ljubav biti skrivena, zatvorena unutar svoja četiri zida? Ne može jer to nije ljubav, dragi moj brate, to je čisti egoizam.

Ljubav traži od tebe nesebično davanje. Pretoči svoju vjeru i molitvu u djelo jer samo na taj način tvoja vjera i molitva ima smisla. Tvoje vjerovanje ti ne otkriva jesi li čovjek Božjeg kraljevstva nego tvoje djelo. Molitva koja ne vodi prema djelovanju lažna je molitva, u njoj se krije nezrelost i lijenost koja te koči prema naprijed. Više ćeš postići malim djelom ljubavi nego mnoštvom izgovorenih riječi. Zato kad nađeš brata i sestru u Kristu u nekoj nevolji ili problemu u kojem možeš pomoći nemoj reći „molit ću za tebe“. To nije odraz pobožnosti ni vjere, nego je odraz sebičnosti, lijenosti i mlakosti! Ako te gladni zatraži kruha, što će on od tvojih riječi molitve? Idi i nahrani ga! Dakako, uvijek možeš nekoga poduprijeti molitvom i zagovarati nečiju nevolju kod Boga, ali nikada nemoj pilatovski prati ruke govoreći: „ja ću se moliti za tebe“, a ne pokušati učiniti što je god moguće da pomogneš onome kome je to potrebno. Osim što će tražiti od tebe račun, Bog računa na tebe. Računa na tvoje znanje, vjeru, sposobnosti, na sve što mu možeš dati da on to upotrijebi kao jedno od oruđa svoje ljubavi prema čovjeku.

Razmatranje današnjeg evanđelja:


Mt 25,31-46: U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«

»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«

»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«


Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.

Postoje tekstovi evanđelja u kojima se mogu iščitati različite poruke i koji zahtjevaju tumačenje. No, današnje evanđelje je jedno od onih tekstova koji pružaju tako jasnu i konkretnu poruku – Bog će te suditi prema ljubavi i služenju drugima. Promisli malo o tome koliko se daješ za druge. Promisli kako se odnosiš prema drugim ljudima, osobito prema ljudima u potrebi. Imaš li vremena za njih? Izdvajaš li vrijeme za svoje prijatelje, ali ne kako

bi se samo družio s njima i zadovoljio svoju potrebu za društvom nego da bi poslušao s čim se tvoj prijatelj nosi? Jesi li svoj život posložio tako da nikako ne sretneš ljude koji su u potrebi? Što činiš kad vidiš neku osobu u potrebi? Zapamti da je ovaj svijet prepun ljudi koji pate i kojima treba donijeti Krista. A kada makar jednoj osobi doneseš Krista preko svojih djela tada ćeš na najbolji način vidjeti da si Krista donio onom koji se s njima poistovjetio – Kristu!

Današnji zadatak: Učini jedno djelo milosrđa – gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odijenuti, putnika primiti, bolesnika pohoditi, roba otkupiti, mrtve pokopati, dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grešnika opomenuti, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti. Ne zaboravi na tjedni zadatak.

Molitvu izmoli naglas.

Molitva: Djela naša, molimo, Gospodine, milošću svojom preteci i pomoću svojom prati, da svaka naša molitva i rad s tobom uvijek započnu i započeto da se s tobom dovrši, po Kristu Gospodinu našem. Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu 7x.

4. dan duhovnih vježbi: Svatko zaslužuje novu priliku!

mag. theo. Darko Rapić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

9 + 1 =