Božja riječ je stalna, vječna i ne promjenjiva. Ona ima u sebi snagu koja vjernika vodi putem pravednosti i životu svetih. Ona nije podložna ljudskim promjenjivostima.
Nije u službi ljudske oholosti i preuzetnosti. Iako sve više čujemo da će Bog pak sve oprostiti ma što god činili, to nije istina. Svatko onaj koji preuzetno gleda na svoje spasenje u sebi je već izgubio spasenje. Jer za oproštenje potrebno je iskreno ponizno kajanje. Premda bi smo svi mi htjeli da je sve to nekako u domeni mi ćemo činiti sve ono kako nam odgovara i što hoćemo a iza toga što bude jer kao veliko je Božje milosrđe od toga nema ništa. Onaj koji se nada da će ga vlastito opravdanje grijeha spasiti negira i huli protiv Duha Svetoga.
I doista je veliko Božje milosrđe i Božja ljubav koja ljubi iskrenog pokajanog grešnika kojemu se sve u ljubavi pokajanja oprašta. Ta tko je to bez grijeha. Govoriti o grijehu danas nikom nije drago jer budi savjest. Otvara novost spoznaje da je svatko pred Bogom za sebe odgovoran za svako svoje djelo. Da sloboda koja nam je dana kao najveći dar u trenutku samovolje ustarajnosti u grijehu postaje najveće vlastito prokletstvo. Grijeh je želja za svojim vlastitim uništenjem. Život u grijehu je ustrajnost u smrti. Grijeh je smrt duše. A kad je duša mrtva tijelo egzistira kao prazna ljuštura nagona. Bog ljubi. On snažno poziva na zajedništvo života. Bog se ne želi svidjeti svijetu. On nikome ne podilazi, niti opravdava zlo kako bi završio na naslovnim stranicama. Nije zabrinut za paušalne procjene kafanskih komentatora sa dva promila alkohola u sebi. Nije ga brige hoće li ga netko nazvati konzervativnim, zaostlim ili pak bilo kakvim epitetima kojima ovaj napredni svijet barata u svojoj vlastitoj blagorječivoj samodostatnoj oholosti. Božji put je put za slobodan radostan život u milosti.
Podložni smo tolikima danas koji se predstavljaju kao spasitelji. Oni su iznad Boga. Oni s Božjim milosrđem barataju. Svojim vlastitim oholim životom propovijedaju svoje vlastito evanđelje i krivo uče. Vlastitom udaljenošću od Boga sebi uzimaju za pravo da mimo Božjeg duha sebe stavljaju kao uzdanicu u životu. U takvoj pomami lako je slijediti krive bogove koji onda imaju samo jedno na pameti vlastito opravdanje. Po njima raj bi bio samo elitna zajednica onih koji vjeruju njima a ne Bogu. Vjernik danas nalazi se na vjetrometini krivih nauka. Okruženi krivim svjedocima vlastitog sinodalnog puta svatko se od nas na njega može pozvati. Jer što će nama nauk od Boga kad nam je nauk ljudi draži. Toliko smo evolvuirali u svojim mislima da nam ni Bog nije ravan. Naše su ideje napredne i nepogrešive. Sve više svi ti neki žele prilagođavati Boga sebi svojim vlastitim željama svojim vlastitim mišljenjima. Važnija su nam ljudska prava koja uništavaju život i koji su protiv Božjeg prava na život. Vječno se povlačimo i mislimo kako netko drugi treba o našem životu odlučivati. Kako neka tamo glasna manipulativna manjina sa svojim bezboštvom ima nad nama mogućnost ugnjetavanja. Vječnog nabijanja krivice i prozivanja jer nemaju što drugo ponuditi. Napad je uvijek za njih najbolja obrana. I mi to prihvaćamo kao da je to normalno. Šutimo. Povlačimo se pred onima koji kao imaju vlast, pred propalom elitom i nazovi aristokracijom na šutu i bijelom. Ta tko su oni. Vlast im je dao netko drugi onaj koji im tu istu vlast može i oduzeti. Jer što njima znači život. Svima njima bitan je samo njihov džep. Bitan im je njihov bankovni račun, njihov vlastiti profit. A u našem društvu sistemu veza i vezica olako se prepuštamo opravdavanju svega radi svojih sitnih sluganskih interesa. Đavao se upravo služi vezama i vezicama, profitom, vlašću, novcem, kako bi uništavao, mučio, zlostavljao zdrav božanski vjernički život radosti. I zapravo smo svi mi danas i prepušteni đavolskom mučenju, zlostavljanju preko svih vrsta medija koji su đavolsko leglo. Samovoljno se prepuštamo zlu za privremeno prekriveno dobro. Lijepo naši stari u svojoj mudrosti rekoše: s đavlom došlo s đavlom i ošlo.
Biti na Božjoj strani uvijek je opasno. Zastupati Božju istinu znači biti obilježen. Isto kao što smo i čuli danas u knjizi proroka Jeremije. Ako govoriš istinu onda si smetnja i prijetnja modernom naprednom društvu. „Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti. Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. „Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!“ Vjernik nije pozvan šutjeti. Isus nikada nije šutio. Isus se nikada nije skrivao, već vjerno svjedočio i govorio o Božjim stavovima prema životu. On je vjerno služio Božjim zakonima. I nikada ga nije bilo briga ni pod koju cijenu života govoriti i zalagati se za Božju istinu. Za Božji zakon koji nikada ne prolazi koji ni jedan ljudski zakon ne može nadomjestiti niti nadići. To je i naš put. Put vjernika koji nikad ne smije zatomiti svoj vjernički glas. Zato nam Isus danas i govori: „Ne bojte se ljudi. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“ Kad je Bog uz nas koga se bojati. Svi bi oni hitjeli da šutimo. Nema šutnje prema zlu. Zlo treba raskrinkavati. Zlo treba prokazivati. Zlo treba imenovati. Oni će se služiti stigmatizacijom, uvjetovanjem ali kad tad sebe će otkriti. Ne može se vječno glumiti jer uvijek sve iziđe na vidjelo.
Budite jaki. Zauzmite se za sebe za svoje pravo za svoj vjerski Božanski život koji neće biti ugnjetavanje i getoiziranje. Čuvajte svoje najveće blago. Svoju obitelj, svoje supružnike, svoju djecu. Čvrsti budite. Ne dajte se zavesti zlom i ne dopustite da vas đavao preko svojih sluga zlostavlja. Budite Kristovi. „Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.“ Snagom ljubavi učite se i mudrošću se Božjom poučavajte tada će naš život imati smisla i blagoslova. I ne zaboravite: „Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti. Jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.“ Snažno svjedočimo svoju vjeru i ponosno navješćujmo Božju istinu kojoj nema kraja.
don Damir Bistrić
