Približavamo se kraju liturgijske godine. Vrijeme oko nas polagano se gasi. Priroda ulazi u svoj estuarij, hladno je, ogoljele grane djeluju beživotno, magle unose tmurno raspoloženje, kratke dane kao da nadjačava tama dugih noći.
Sve ove stvarnosti nas još više potiču da prije velike navale potrošačkih predblagdanskih ludosti razmislimo ponajprije o prolaznosti našega života i usmjernosti prema životu vječnoga blaženstva. Danas pomno je ispred nas stavljena divna prispodoba koja je onima koji su oko Krista bila životna. Vjerovatno se u blizini gdje je Isus zastao pripremalo za svadbu. I gledajući spremanje i pratilje koje su ulazile u dom mladenke, Isus koristi ovu sliku za svoju pouku.
Mi smo zemlja bogate povijesne etnološke tradicije stoga nam je interesantno promatrati ovaj događaj drastično drugačiji od svih naših običaja. Svadbeni je običaj kod židovstva bio da mladenku u njezin novi dom prate njezine najbolje prijateljice. Nije se znalo kada će mladoženja doći stoga je dodatna draž bila u tome da mladoženja „bane“ iznenada, bez najave, te su ga isčekivali. Isus koristi ovaj događaj i pripovjeda: „Kraljevstvo će nebesko biti kao susret sa zaručnikom.“
Da bi stvorio dobru podlogu i naglasio bitnost čitamo da je jedna mladenka imala deset prijateljica, da ih je pet bilo ludih a pet mudrih. Pet za ludovanje i zabavu kojima je bitna oprava i šminka da se pokažu i otkače na vjenčanju i pet onih koje su bile spremne svoju prijateljicu dopratiti do važnog poglavlja njezina života jer za nju započinje nova budućnost. U životu se ponašamo kao oni kojima sve mora biti servirano. Roditelji svojoj djeci sve serviraju kao da bi ih obranili od okrutnog života no ni najmanje to ne ide u korist njihovoj djeci. Prepuštamo se drijemanju, odlažemo rješavanje životnih problema. Sve radimo zadnji tren i nikako da postignemo ono što nam je u životu potrebno.
Tako bismo olako htjeli da nam život prođe u prolaznosti u nekoj ludoj zabavi kako bi smo se što više odmaknuli od stvarnosti. Izabiremo privremen provod kako bi smo nadomjestili emocionalnu praznoću i borimo se uljepšati poneki dan u tjednu kako bi od sebe stvorili ono što nismo. Živimo život koji je lud jer nam stvara privid. Imamo čudne fotošopirane profile kojima se prezentiramo onakvim kakvim bi se željeli drugima svidjeti. Podređujemo sve na uštrb svoje izmišljene osobnosti i ostajemo emocinalno prazni i iskorišteni. Naporan je to proces kojim smo se zabavili. Kao da nema više životne mudrosti. Doista nas je zahvatila ludost. Nema više zaigranog djetinjstva kod naše djece jer smo im to uništili, odgovornost smo svrstali u nazadnost, nema više dostojanstvenog starenja. Pokušavamo živjeti životom koji je samo spreman na novi estetski zahvat jer idemo u korak s vremenom. Postali smo mračnjaci koji neprestano trebaju novi stimulans jer je život postao dosadan. Kad se zanemari svoj duhovni život onda nastaje krah. Hodamo ovim svijetom kao zombiji izgubljeni u vrevi svakodnevnice.
Ako želiš živjeti mudro ulažući u svoju dušu bivaš izvrgnut podsmijehu. Ako se kao odgovorna majka ne želiš ponašati kao svoja kćer tinejđerica onda si izvrgnuta ruglu. Majke su postale kćerima prijateljice, a ne majke. Trude se čak bit mlađe od svojih kćeriju. Krist nas poziva na mudrost. Poziva nas da se pripremano za život u kraljevstvu njegovu mudro koristeći ovaj darovani život za ostvarenje sebe i svoga poslanja. Život nam je darovan da prođemo sve etape i da se pripravimo na svadbu koju je za nas pripravio. Ostavljajmo se duhovne praznine.
Započnimo mudro birati ono što nas izgrađuje. Pratimo mudro one koji su nam darovani u novu budućnost. Budućnost duha. Nemojmo govoriti ima vremena. Bit će vremena kad počnemo ulagati u svoju dušu. Vrijeme je Božji dar, jedino njemu pripada i vrijeme je u njegovoj ruci. Nosimo u sebi upaljene svjetiljke. Nosimo spremno ulje života za svaki trenutak jer dragocjene kapi ljubavi i dobrote nećeš moći ni kupiti ni posuditi u tom trenutku zaručnikova dolaska tada ostaje nam jedino imati svoju svjetiljku upaljenu ili pak ugašenu. Biti pripravan u svakom trenutku mudrost je kršćanskog življenja. Živimo mudro pripravljajući sebe za zajedništvo s Bogom živeći sveto i koristeći mudro život koji smo primili od Njega.
Don Damir Bistić
