Približavajući se tom divnom daru silaska Boga među nas, u kojem želimo se sa novom snagom osloboditi okova i nasilja grijeha, zalazimo u onu snažnu ljubav Božje milosti.
Kao oni koji vjeruju iz svakodnevnih razmatranja Božje riječi ulazimo u pravi smisao i otajstvo Božjeg silaska među nas. Bez iskrenog i razumnog razumijevanja Božjeg pisma ostajemo samo izvanjski promatrači koji znaju da se nešto događa ali nam je sve što znamo iz kojekakvih poluistina. To je ono što je obilježilo ovaj naš svijet koji neprestano prigovara kako mu se nešto sakriva kako je istina prešućena. Tolike teorije zavjere. Tolika naklapanja. Tolika prisutnost površnosti. I kad se vjera površno živi iz svoje vlastite površnosti mnogi je samovoljno površno tumače po sebi. Tumače je po svojim grijesima i svojim nedostacima koje opravdavaju uz neprestano mantranje kako oni grijeha nemaju. Zapravo po onom što su oni sami. Tada istine vjere postaju predmet izrugivanja, ismjehivanja, ponižavanja. Oni bi najradije sve učinili kako bi rekli đavolski svi smo isti. Nismo. I nikada nećemo biti.
Bog je toliko ljubio čovjeka da je uvijek ostao u trajnoj tuzi jer se od njega odijelio samo radi svoje naivnosti. I to čini i danas prema onima koji naivno nasjedaju na tolike nesuvisle oblike populističke vjere koja je u potpunosti u suprotnosti od noga što On naučava. Bog nema potrebe nikoga od nas zavaravati. On nije onaj koji računa na gradski proračun. On nije onaj kojemu je bitna dontova metoda u glasovanju. Za njega smo bitni mi koji želimo ići s njim u radosti života. On uvijek nudi radost i spasenje i nikada ne povlači svoja obećanja. I samo u srcu prepunom poštovanja i poniznosti čini svoja velika djela. I to čini i danas. On koji želi ući u ovaj bezdušni, sterilni, neplodni svijet teško se probija svojom toplinom i ljubavlju. No to čini divnom milošću ljubavi u kojem nanovo vraća i uspostavlja po svojem sinu svekoliko dostojanstvo čovjeku rađajući se u ljudskoj obitelji. Premda je to teško mnogima shvatiti no mnogi će to razumjeti.
Svaka nova prinova koja dolazi u naše živote u našu obitelj izvor je neizmjerne radosti. Novi život posvećuje život onih kojima je dano da se život proslavi. I upravo rođenjem svoga sina posvećuje pali svijet narušen neskladom grijeha. I zato mi vjernici iščitavamo u svoj svojoj znatiželji kako je to bilo. Da se ne bi zavaravali da je život onih koje je Bog odabrao bio jednostavan zahvat u kojem su se osjećali počašćeno, sigurno ili pak van vremenski.
Danas čitamo svu zabrinutost, bol, neizvjesnost, nesigurnost, strah koja može zadesiti čovjeka koji je pravedan, iskren, pošten, Bogoljuban. Josip je autsajder za ovaj svijet. No ipak prepoznat u svom zavičaju. Vrlo poštovan i cijenjen. Taj jednostavni Nazarećanin kojega je Bog odabrao i blagoslovio neizmjernim darovima izabran je od početaka za veliko Božje djelo. Neizmjernim sposobnostima kojima je bio blagoslovljen prepoznavalo se da je odabran za nešto veće i svetije. Njemu nijedna stvar u životu nije bila nemoguća. U njegovoj upornosti i sposobnosti za sve očitovalo se Božje djelo. Bio je izvrstan za ženidbu, poželjan mnogim djevojkama, no Bog je za njega odabrao teži put. Put koji bi mnogima bilo razočaranje. Put u kojem se lako odustaje.
No Josip je bio sve a ne običan mladić. Jer navikao je na težinu života i jer mu ništa nije bilo servirano niti mu je bilo darovano. Nije bio razmaženo derište. Mamin i tatin nesposobni sin kojemu se sve udovoljava. Onaj kojem će sve učiniti tata i mama za svoga ljubimca. Zato ga je Bog posvetio od početaka da bude prokušano odabran, izabran za odgoj Božjega sina. Za onoga koji će biti dobar odgojitelj, uzor muškosti, pobožan, iskreni vjernik koji sve stavlja Bogu na raspolaganje, uzoran otac, ozbiljan i snažan muž prepun ljudskih kvaliteta i vrlina, sposoban, okretan, radišan, uporan, pravedan. Kvalitete koje i danas trebaju ovom našem obezglavljenom društvu. To je ono što je Josip i danas. Uzor muškosti, očinske ljubavi, zaštitnik supruge, čuvar braka i blagoslovljeni molitelj obitelji. No u ovom svijetu muške feminiziranosti to nije poželjno. Ljepše je očito vidjeti emancipirane samosvjesne sa markiranim torbicama u iskresanim tijelima sa estetskim korekcijama i meckeapom od molitelja i očeva koji snažno blagoslivljaju svoje brakove i djecu.
Zato neka Bog izvor blagoslova danas blagoslovi naše očeve i neka ih snaga milosti i zaštita svetog Josipa hrabri i dalje za svet život. „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Današnja četvrta nedjelja neka vam bude izvor ljubavi. Dan zahvale i oprosta. Danas molite za svoje očeve. Znajte im zahvaliti za veliku ljubav koja uvijek ostane postrance. Ako su bili manjkavi, neodgovorni, sa teškim manama, ako niste primili od njih dovoljno ljubavi, pažnje danas im oprostite jer nisu imali od koga naučiti. Probudimo se od ovoga sna od ove noćne more. I zazovite Josipov blagoslov za sebe i svoje obitelji za svoje muževe, djecu da ih očinskom ljubavlju pouči pravim vrednotama života. “Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.“
don Damir Bistrić
