Postoji samo jedan znanstvenik u povijesti koji je bio nazvan „prvakom ateizma“, Antony Flew, profesor na raznim sveučilištima.
Jednom se susreo s profesorom vjernikom na nekom skupu. On je upitao Flewa držeći u ruci Bibliju: „Gospodine Flew, ja u ruci držim Bibliju. Gdje nastala ova knjiga ?“ „Nastala je u tiskari“ odgovorio je. Religiozni znanstvenik ga je dalje upitao: „U ovoj knjizi se nalaze informacije, što znači da je knjiga nastala u umu pisca, a ne u tiskari. Slažete li se s tim?“ Flew je odgovorio: „Da, u pravu ste, ta knjiga je nastala u umu pisca, a ne u tiskari.“ A onda je uslijedilo pitanje na koje Flew nije znao odgovoriti: „Gospodne Flew, svi živi organizmi imaju u sebi vrlo složenu informaciju, zapisanu u genima, u čijem je umu nastala ta informacija?“
Dugotrajan šutnja dr. Flewa bila je šokantna za njegove ateističke simpatizere pa je razgovor bio skrenut na druge teme. Nakon devet mjeseci razmišljanja pred brojnim kamerama dr. Flew je izjavio: „Dame i gospodo, pod pritiskom jasnih znanstvenih činjenica morao sam prihvatiti da Bog postoji. Tvorac ne samo da je stvorio svijet već je čovjeku dao jasne upute za kvalitetan i uspješan život.“ Napisao je knjigu pod naslovom: „Priznajem: Postoji Bog!“
U svakom čovjeku postoji genski zapis po kojem se ravna ljudsko tijelo. Kako u tijelu genski zapis se nalazi i u ljudskoj duši. Život po tom planu donosi sreću i zadovoljstvo, a kršenje toga zapisa nezadovoljstvo i grižnju savjesti. Sav ljudski život je upravljen prema riječi Božjoj. Drugo čitanje donosi odlučnu rečenicu: „Tko drugoga ljubi ispunio je zakon. Ljubav je ispunjenje zakona:“ Svaki čovjek ima u sebi zahtjev, čežnju srca da bude ljubljen i smije ljubiti. Ljubav nije samo zapovijed, jedna dosadna dužnost. Ona je temelj što mi svi tražimo, za čim svi čeznemo.
U katekizmu Katoličke crkve to je jedna od najljepših rečenica: „Čežnja za Bogom upisana je u ljudsko srce, jer je čovjek od Boga i za Boga stvoren. Bog ga nikada ne prestaje privlačiti k sebi. Samo će u Bogu čovjek naći istinu i sreću, koju on neprestano traži.“ Ljubav je smisao života; ona je dio nevidljivog Boga. U našem životu ona se doživljava i u braku, obitelji , društvu, zajedništvu Crkve, molitvi, župi.
Poglavara jednog brojnog samostana su pitali: „Kako je moguće da ljudi različitog porijekla, obrazovanja i zahtjeva žive u jedinstvu? Poglavar je jednom slikom to objasnio: Imajte pred očima jedno kolo. Ono se sastoji od felge, ležišta koje nosi gumu, palčeva koje kolo vežu s glavom kola. Felga su zidovi samostana koji sve ujedinjuje. Palčevi iz kola idu sve bliže glavi kola i povezuju glavu kola s felgom. Palci kola smo mi, svaki pojedinac u našem zajedništvu. Glava kola je Isus Krist. Iz te sredine mi živimo On nas drži skupa. Što se palčevi približuju više sredini i drže kolo to smo i mi bliži jedan drugome. Prevedeno na konkretan život to znači: Kad smo mi Isusu Kristu u našem ljudskom i duhovnom zajedništvu uistinu sasvim blizu, to smo i jedan drugome. Tako možemo živjeti jedan s drugim i jedan za drugoga i time za druge.“
Iz evanđelja i starozavjetnog čitanja proizlazi da svi mi imamo odgovornost jedan za drugoga. Život svakoga ne smije biti ravnodušan u zajedništvu kršćanskog života. Jedan drugoga se smije opomenuti i poučiti samo u ljubaznoj brizi, nikada u namjeri da se drugoga povrijedi. Kod svake odgovornosti jedan za drugoga nikada ne smijemo zaboraviti drugu biblijsku riječ po kojoj moramo biti ponizniji: „Zašto gledaš trun u oku brata svoga, a grede u svom oku ne vidiš. Izvadi ponajprije gredu iz oka svoga tada ćeš pokušati izvući trun u oku brata svoga.” Za zajednički život evanđelje nam nudi nešto lijepoga: Zadatak u zajedništvu molitve. Sve što dvojica na zemlji zajedno molite dobit ćete od moga nebeskoga Oca. Jer gdje su dvojica ili trojica u moje ime skupljeni, ja sam među njima.
Don Luka Vuco
