“Oče, upita mladić monaha, “zašto brže zapažam tuđe slabosti i pogreške negoli vlastite?”
Monah odgovori: “Jedna stara mudrost kaže da čovjek svoje nesavršenosti i grijehe nosi u vreći na leđima pa ih zato ne vidi, dok tuđe grijehe nosi u vreći na grudima pa ih uvijek gleda, prebraja i prevrće…
Povremeno dakle trebaš zamijeniti vreće: onu s vlastitim grijesima staviti ispred sebe, a onu s tuđim na leđa.
Na taj način postajemo manje kritični prema drugima, a više samokritični. Tako smo bliže istini i o sebi i o drugima!
