Znakom pepela Pepelnica nas suočava s ograničenošću našega života. Svijest o odlasku, prolaznosti, smrti želi nas dovesti do postavke života koja dolazi po obraćenju, po ,,promjeni usmjerenja”.
Paradoksalno, istinsku uskrsnu radost doživljavamo tek kad smrti pogledamo u oči – kako smrti Isusa Krista, tako i vlastitoj patnji i smrti, koje, ako Krista nasljedujemo, vode u ,,život u izobilju” (Iv 10, 10). Pepelnica nas potiče na takav pristup smrti koji služi životu, životu koji nam je Bog podario i koji se ne mora plašiti smrti. Tek iz perspektive Uskrsa korizma dobiva svoj smisao, jer Uskrs je blagdan oslobođenja i spasenja našeg prolaznog života. – ,,Kad naučiš kako se umire, naučit ćeš kako se živi” (Mitch Albom).
Današnje evanđelje također moramo čitati imajući u vidu ,,memento mori”. Post, milostinja, molitva – činiti ta dobra djela bez računice, ne tako da nas svi vide, kako se dobro ne bi svelo na šou, na samopromidžbu. Najdublji smisao korizme je u tome da iskusimo Božju blizinu i da postanemo svjesni njegove blizine koja obnavlja. Postiti znači osloboditi se pogrešnih opterećenja u našemu životu, kako bi u nama mogla zasjati Božja stvarnost. Ako se prepustimo Bogu, iskusit ćemo ,,nečuveno – to da smo u Božjoj ruci” (Dag Hammarskjöld).
Molitva
Bože života, križ od pepela koji nam se utiskuje u čelo znak je naše prolaznosti. Tvoj dah koji si nam udahnuo znak je naše beskonačnosti i neprolaznosti. Tako smo oboje: i prolazni i neprolazni. Pomozi nam da u svojoj krhkosti pažljivo postupamo sa samima sobom i sa svojim bližnjima. I daj nam pouzdanje da će nas tvoj dah, po kojemu živimo, nositi prema našemu cilju, tvojemu kraljevstvu koje nikada neće prestati. Amen.
Izvor: Tebe Boga hvalimo