Iskri li se u tvojim očima jednostavnost, u tvojim riječima ljubaznost, u tvom pristupu drugome poniznost?
Pokazuješ li samo jedno lice koje ne mijenjaš od osobe do osobe, od situacije do situacije? Pristupaš li drugome kao svome bratu ili sestri ili ti ego ne dopušta spustiti se iz kule tvoje sebičnosti u koju si sam sebe zazidao i ogradio se od vanjskog svijeta? Umiješ li se nasloniti na tuđe rame i dopuštaš li da se drugi nasloni na tvoje kada mu je teško? Ako ne, onda još moraš raditi na sebi da postaneš sol zemlje i svjetlost svijeta.
Kada vidiš da se netko približava tebi tražeći pomoć tražiš li izlaz s druge strane, i gledaš li kako izbjeći svaku osobu koja od tebe nešto treba? Promatraš li ljude koje ćeš pustiti u svoj život očima ljubavi ili tražiš od svakog od njih neki interes za sebe? Kada vidiš da se sve oko tebe mrači, gledaš li ovaj svijet očima straha i beznađa? Kada ti se čini da je ono dobro koje si učinio zloupotrebljeno hoćeš li odbiti dalje činiti dobro i tražiti načina za osvetu?
Vidu li drugi ljudi u tebi poniznu osobu, osobu koja ne traži uvijek prva mjesta, osobu koja ne traži samo pohvalu i iskazivanje počasti, osobu koja ne čeka od drugoga incijativu za približavanje već sama kreće ususret drugome i nudi se u tuđim potrebama? Kada vidiš da se stvari oko tebe kompliciraju predaješ li ih mirno Bogu ili grčevito sam nastojiš riješiti svaki svoj problem? Jesu li tvoje riječi o Bogu doista usklađene s onim što svakoga dana činiš, ili činiš jedno a govoriš drugo?
Ako vidiš da se tvoj svakodnevni život razlikuje od onoga što je Isus govorio i činio, onda još moraš raditi na sebi. Ako još nemaš snage da prestaneš glumiti i glumatati, da tvoje riječi postanu ogledalo iskrenosti, i da iza sebe ostavljaš bolji svijet nego što si ga našao onda još moraš raditi na sebi. Ako tvoje srce još je daleko od Isusovih riječi i tvoja noga daleko od Njegovoga puta onda još moraš raditi na sebi da postaneš sol zemlje i svjetlost svijeta.
