Samo kada smo ispunjeni Božjim duhom život nam postaje čudesna pustolovina.
Sve ostale je lutanje. Kada smo ispunjeni Božjim duhom znamo da smo na putu njegove volje i da sve ono što činimo, koliko god iz naše perspektive izgledalo da je malo i neznanto ili da to nema smisla, Bog to upravlja po svom planu. Tada naš život nije samo životarenje od danas do sutra, već ostavljanje traga po kojemu će netko prepoznati Božju prisutnost u onome što činimo.
Samo kada smo ispunjeni Božjim duhom život nam postaje čudesna pustolovina. Sve ostalo je put iz slijepe u slijepu ulicu. Božja prisutnost u našem životu daje nam odmaknuti se od onih naših ustaljenih obrazaca ponašanja i navika, i tražiti potrebe u svijetu koje možemo ispuniti, probleme koje možemo riješiti, samoće koje možemo olakšati, patnje koje možemo ublažiti, gladi i žeđi koje možemo utažiti, nemir kojega možemo smiriti.
Samo kada smo ispunjeni Božjim duhom možemo ga nositi tamo gdje traže njegovu pristunost, a ne se samo pretvarati da ga nosimo, jer tamo gdje su se ljudi odmaknuli od njega ništa drugo ne može nadomjestiti nedostatak smisla. A ponekad to znači biti ismijan, izrugan, napušten od svih, no to je cijena križa, to je cijena shvaćanja razlike između površnosti života i onih koji tako žive, i njegove ispunjenosti odnosno onih koji su shvatili Božju volju sa životom kojeg su dobili.
Samo kada smo ispunjeni Božjim duhom život nam postaje čudesna pustolovina, postaje svakodnevna zahvalnost jer počinjemo shvaćati da sve ono što imamo njegov je dar i da bez toga dara u konačnici nemamo ništa. Kada smo ispunjeni Bogom shvaćamo da možemo poći za njime ili ostati nigdje, shvaćmo da njegov poziv da budemo njegov glas u ovom svijetu može promijeniti lice ove zemlje samo ako se potpuno odazovemo i sve svoje ostavimo iza sebe.
