Težak je izlazak iz začaranog kruga povrijeđenosti.
Ranu koju smo zadobili skrivamo, stavljamo preko nje različite flastere da se što manje vidi. Patnja ta ne izražava se uvijek riječima, često ostaje samo u tišini. S druge strane i mi svojim riječima i obrascima ponašanja činimo isto, povrijeđujemo druge. A sve započinje u našim mislima, kada loše mislimo o drugima, kada gajimo loše osjećaje o njima i onda posljedice na kraju ne mogu izaći drugačije nego povrede, i to direktno u srce.
Težak je izlazak iz toga začaranog kruga povrijeđenosti. Dobivamo i zadajemo rane, a sve zbog toga što smo onečišćeni zlim mislima koje izlaze iz napuklog srca. Treba prvo priznati svoju slabost i zatražiti pomoć, pomoć od onoga koji je jedini možete dati, a to je Isus. Zatražiti da naše srce bude poput njegovog srca: Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome. I to ne samo jedanput već tisuće puta. Tako s vremenom uz borbu protiv onoga lošega izvana i izunutra, srce dobiva snagu i čisti se od različitih negativnih otrova.
Kada je naše srce čisto, kada više ne mislimo negativno o drugima, tada više nema potrebe da drugoga ogovaramo, ponižavamo, podcjenjujemo, zadajemo niske udarce riječima, jer riječi su ono što izlazi iz naših misli. Tada drugoga gledamo kao onoga koji je potreban naše ljubavi i začudo ta ista ljubav koju dajemo liječi i nas same, i mi postajemo bolji i drugačiji ljudi, postajemo oni čija je promjena započela u Isusovu srcu.
Jedini je to izlazak iz začaranog kruga povrijeđenosti. Očistiti svoje srce i prestati ranjavati druge, a ukoliko sami i dalje bivamo ranjeni, Isusova nam snaga biva izlaz iz toga začaranog kruga jer nam daje slobodu odmaknuti se od uvrede i onoga tko nas je povrijedio i približiti se k Njemu, Isusova nam snaga daje moć da možemo oprostiti onima koji su nas povrijedili i biti slobodni od bilo kojih povreda, te s mirom krenuti kroz život. Ali treba doći do Njegovog srca, tu se zadržati, tu sagraditi svoj život.