Nevjerojatno je što su sve ljudi spremni učiniti za komadić ljudske pažnje, što će sve reći i napraviti da bi osoba koji im se sviđa ili možda ne sviđa, obratila pažnju na njih.
Koliko su spremni pogaziti svojih principa ili Božjih zapovijedi da bi makar malo bili u svjetlu tuđeg fokusa. Misleći pritom da će ta tuđa pažnja zadovoljiti njihovu potrebu za prihvaćanjem a onda nakon nekog vremena ostaju razočarani jer se ništa promijenilo nije.
Koliko su se ljudi spremni prilagođavati drugima samo da bi bili prihvaćeni od njih, dodvoravat će se, smješkati, pjevati drugima hvalospjeve, ulizivati, samo da bi dobili nešto od drugih. A onda kada i dobiju to što su tražili, traže još više, i njihovoj želji za odobravanjem ili nečim drugim nema kraja. Utrka je to koja se trči u pogrešnom smjeru, jer jedino Bog može smiriti ljudsko srce, dati ono potpuno prihvaćanje i razumijevanje kakvo čovjek treba.
Zato ne traži od ljudi ono što samo možeš dobiti od Boga. Umorit će se tražeći savršenu ljubav, potpuno razumijevanje i cijelovitu istinu. Umorit ćeš od pokušaja dopadanja sada jednoj, a sada drugoj osobi. Vjerujući da si od ljudi dobio ono što si tražio uvijek postoji mogućnost da će te prije ili kasnije razočarati. Ljudi ti mogu dati neke kapljice koje će ti privremeno utažiti žeđ ali ono jedino i cijelovito ispunjenje može dati samo Bog.
Zato ne traži od ljudi ono što samo možeš dobiti od Boga. Pitat ćeš se zašto si na pogrešna vrata tražio i koliko ti je vremena trebalo da to shvatiš. Od ljudi možeš dobiti mnogo toga, ali prije toga moraš dati, moraš pokazati strpljenje, suosjećanje, hrabrost, dosljednost, poniznost, vjerenost. Kada shvatiš da je Bog ona prava adresa koja može smiriti tvoje srce tvoj će život krenuti u jednom potpuno drugom smjeru.
