Najbolji savjet koji sam u životu čuo glasi: Ne živciraj se, ima Boga!
Iako je bilo na tisuće savjeta koje su mi ljudi iskreno ili manje iskreno davali, svi oni bi dali samo jedan komadić znanja, nade ili ohrabrenja ali opet bi ostajalo stotine nedovrešenih pitanja i podpitanja, tisuće enigmi koju u životu nisu rješene. Kada sam čuo taj savjet počeo sam manje razmišljati o tome što su mi drugi učinili, te svoje misli manje opterećivati dodatnom negativnošću koja me uništavala.
Najbolji savjet koji sam u životu čuo glasi: Ne živciraj se, ima Boga! Od tada sam svaki novi dan započinjao s novom vjerom u Boga ali i u ljude oko sebe, svjestan da svaki put kada me netko prevari ili povrijedi ne čini to na moj, nego na svoj račun, istodobno svjestan da razmišljajući o izravnavanju računa zapravo samo postajem kao drugi, i umjesto da prekinem lanac zla, zapravo ga produžujem i sam upadam u njegovu zamku.
Najbolji savjet koji sam u životu čuo glasi: Ne živciraj se, ima Boga! Od tada sam shvatio da ne mogu u svoje ruke uzeti više nego što mogu nositi. Čemu prevrtati po mislima brige za probleme za koje ne mogu ponuditi rješenja? Čemu se okupirati nečim što se dogodilo u prošlosti kada je to već prošlo svršeno vrijeme? Čemu se zabrinjavati za neizvjesnost budućnosti kada ni sam ne znam hoće li doći i kakva će zapravo biti?
Najbolji savjet koji sam u životu čuo glasi: Ne živciraj se, ima Boga! Shvatio sam da sve ono što je teže od mojih snaga jedino mogu prepustiti njemu. Shvatio sam da nisam pozvan istjerivati pravdu, da mogu i trebam samo strpljivo prepustiti svoj sud Bogu. Kada se prestanem živcirati tek tada ću imati mogućnosti pokazati kolika je moja vjera i kolike su Njegove snage. Tada ću poput djeteta pokazati kako pouzdanjem u Oca – moj Otac pomiče granice moje strpljivosti, snage i života, i biti mu na tome zahvalan.
