Ne treba mi zahvalnost samo u lijepim trenucima života, trenucima kada mi sve ide, trenucima kada je sve na svom mjestu.
Trebam se učiti biti zahvalan u trenucima kada je sve crno, kada zbrajam poraz do poraza, kada me nitko ne želi vidjeti, kada svaki novi dan osjećam kao novo mučenje. Lako je biti zadovoljan u trenucima kada je sunce na nebu i kada ti svi plješću, budi zadovoljan kada tvoje nebo zastru tamni oblaci, kada tvoji bližnji okreću glavu od tebe.
Ne treba mi zahvalnost samo u lijepim trenucima života, treba mi zahvalnosti kada mi podmeću nogu, kada me izdaju i kada svo zlo slažu protiv mene. To su trenucima u kojima učim rasti, to su trenuci u kojima me vodi jedna nevidljiva ruka i daje mi snagu da ne uzvratim, da se ne osvećujem, prepuštajući to Sucu pravednom. Treba mi zahvalnosti kada osjetim strah, sumnju i nemir jer i to je način na koji se sa životom susrećem.
Ne treba mi zahvalnost samo u lijepim trenucima života, treba mi zahvalnosti kada sam umoran jer to je znak da sam imao neki cilj, treba mi zahvalnosti što ne ide u mom životu sve po ravnim crtama jer to je znak da se možda događa i bolje nego što sam zamislio. Treba mi zahvalnosti za onoga tko je bio uz mene onda kada nitko drugi nije a ne samo da gledam te druge koji su pobjegli kada je život zagustio.
Kada naučim u ovim trenucima biti zahvalan tada više neću imati lošega dana, jer će se u svemu lošem pronaći neko dobro i u najcrnjoj noći zasjat će neka zvijezda. Kada naučim u ovim trenucima biti zahvalan tada ću shvatiti kako mi je sve to darovano da bih naučio živjeti a ne samo životariti i da niti jedan rana i udarac koji sam dobio nije uzalud i ima smisao ako nakon svega toga izađem snažniji i zahvalniji.
