Jadikovanje nije nešto s čime se rađamo, već nešto što učimo. Jednako tako od njega se možemo i odučiti.
Kada sam jednom u nevolji nemajući više snage ni za što podigao pogled prema nebu shvatio sam da je samo pitanje trenutka kada jadikovanjima treba reći dosta. I da to nitko drugi ne može učiniti umjesto tebe. Shvatio sam da sve ovo što danas jesam i imam je rezultat odluka koje sam donio jučer, a još više rezultat jadikovki kojima sam se žalio jučer, te zbog kojih onda nisam ništa činio. Shvatio sam da je veličina neke osobe da usprkos trenutnim problemima i zaprekama gleda iznad njih i traži načina kako da ih nadiđe, a ne da se na njih žali.
Više od svega shvatio sam da mi nismo naše navike i da se ne moramo poistovjećivati s njima. A navika da se neprestano žalim bila je jedna od navika sa najnegativnijih posljedicama, jer me uvjeravala u činjenicu da ništa ne možemo napraviti i zato ne trebamo ništa poduzimati jer je ionako sve oko nas puno crnila. Shvatio sam da samo jedan trenutak negativnosti ostavlja u tijelu i po nekoliko sati mentanog i emocionalnog otrova, koji kasnije polagano prelaze u neku bolest tijela.
Kada sam shvatio da s jadikovkama treba prestati odmah, primjetio sam koliko je ljudi oko mene koji bi s ovim što jesam i što imam bili i više nego zadovoljni, jer ih stvarnost života nije mazila, ni pazila, i koji su usprkos lošijim početnim pozicijama došli mnogo dalje. Shvatio sam da jadikovanjem indirektno unosim negativnost u svaki odnos, te sam se zapitao kako se osjećaju ljudi koji sve to moraju slušati, a pogotovo kada im je već dosta njihovih problema.
Shvatio sam da svaki put kada se požalim gazim svoju snagu, jer umjesto da je koristim da nešto mijenjam na taj je način samo zakopavam. Shvatio sam da najveći dar koji imam od Boga, a to je život, prilikom žaljenja uništavan jer nakon svakog jadikovanja više ništa nije kao prije. Shvatio sam da je zrelost prihvaćanje onoga što jesam i imam, a da se vjera u Boga pokazuje kroz zahvalnost za to isto. Prestajući se jadikovati počeo sam ispočetka živjeti onaj pravi život koji mi je Bog dao, život u radosti, zahvalnosti i ljubavi.