Kada bismo na trenutak imali mogućnost vratiti se u nazaretsku kuću, kuću u kojoj je živjela sveta Obitelj, i promotriti Spasitelja kao malo dijete, mnogo toga bismo mogli vidjeli u njihovom domu.
Vidjeli bismo malo dijete koje je zaplakalo i kojeg je majka odmah uzela u naručje da ga utješi i smiri. Vidjeli bismo dijete koje je ožednjelo i ogladnjelo i kojega je majka uzela da ga napoji i nahrani. Vidjeli bismo dijete koje postavlja brojna pitanja, kao i sva druga djeca, a majka se trudi da mu dade odgovore na sve njih.
Vidjeli bismo dijete s isprljanom i poderanom odjećom koju majka uzima u svoje nježne ruke, te pere, zašiva i ponovno ga u nju oblači. Vidjeli bismo dijete koje je pavši na pod ozlijedilo se i kojega istog trenutka majka podiže, stavlja poveze na njegovu ranu i zacjeljuje ih. Vidjeli bismo dijete koje se igra i koje traži od majke da mu se pridruži u igri. Vidjeli biste dijete koje nakon svakog probelma odlazi majci i ona mu daje pomoć, savjet i rješenje.
Vidjeli bismo dijete koji na svaki trenutak nesigurnosti i bojažljivosti trči u majčino krilo i od nje traži sigurnost i zaštitu. Vidjeli bismo dijete koje raste i sazrijeva, prolazi kroz lijepe ali i bolne i teške trenutke sa kojima se svatko suočava i majku koja ga vodi kroz sve te situacije i pomaže mu rasti u dobi, milosti i mudrosti. Vidjeli biste dijete i majku koji se s molitvom obraćaju nebeskom Ocu i svaki dan povjeravaju njemu.
Kada bismo na trenutak imali mogućnost vratiti se u nazaretsku kuću, kuću u kojoj je živjela sveta Obitelj i promotriti Spasitelja kao malo dijete mnogo toga bismo mogli vidjeli ali i naučiti. Vidjeli bismo u toj kući s kojom ljubavlju se Sin odnosi prama majci, a i upoznali majku koja svu svoju nježnost, brižnost, suosjećajnost, unutarnju snagu, žrtvu ljubavi daje da to malo dijete podigne da ono jednog dana postane, ne samo veliki čovjek, već i Bog koji već tu jest.