Kad Bog želi nešto naglasiti onda to uvijek čini konkretno i bez ikakve zadrške. Ponekad se pitamo gdje je nestao Kristov duh i zašto nema više konkretnih i snažnih silnica koji će uvijek pokazivati na nedostatke zajednice vjernih.
Možda se samo koji put o nekim većim svetkovinama otvaraju problemi kršćanske zajednice, ali se općenito zašuti kao da se zatvaraju oči pred onim što je bitno. Usprkos svemu živimo u dobu nezdravog kriticizna u kojem svatko, jer mu nešto smeta, iznosi svoje stavove bez pokrića. I umjesto kritike koja je konstruktivna i izgrađujuća nastaje polemična i mučna stvarnost nadmudrivanja i kriticizma.
Danas Krist ponovno koristi taj privilegij da progovori i ukaže jasnoćom na svaki dio našeg kršćanskog života. On nam jasno poručuje: Kršćanin je čovjek koji se ostvaruje jedino kroz zajedništvo vjernika. U više navrata možemo svakodnevno slušati različite teze kako je vjera osobna stvar, kako je ona privatna, te kako neki imaju svoj sakramentalni oblik u kojem iskazuju Bogu štovanje. Takav oblik religioznosti postaje moderan jer sve se zbiva na osobno kreiranim kanonima koji onda idu silaznom stazom povlađivanja sebi koja nema nikakvog učinka. Takav izmišljeni privatni bog nema nikakve poveznice sa stvarnošću. Toliko se danas uvuklo natruha u naš kršćanski život i mnogi stvaraju svoje vlastiti stavove mimo onoga što je ostavio Gospodin.
Zajedništvo i zajednica vjernika korektiv su da se ono što je dobro i plemenito ne učini bezvrijednim i proglasi nepotrebnim. Za svaku životnu stvar je potrebna dobra poučenost, iskreno življenje, bolje rečeno stručnost. Ako netko ne zna raditi svoj posao i ne odradi ga dobro onda znamo reći, nije dobar majstor, nije dobar kuhar, nije dobar nastavnik, nije dobar automehaničar. Netko može imati naslov ili adekvatnu stručnu spremu ali iskustvo nam kaže da smo izgubili povjerenje u njih jer nisu pokazali što bi trebali pokazati i znati. Takav je stav i u vjeri.
Svi vjernici imaju potrebu dičiti se sa svojom vjerom. Također postoji jedan „ali“, ja sam vjernik ali ne idem u crkvu. Ne idem radi onih koji su je popunili devedesetih. Takvih je bilo ali su nestali kako su i došli. Ja sam vjernik ali mi se ne sviđa župnik, previše je dosadno na njegovim misama samo govori o Isusu. Ja sam vjernik, ali se ne slažem sa naukom crkve oko eutanazije, abortusa, umjetne oplodnje, preljubništva, konkubinata. Svaki onaj koji Krista nije upoznao ovako govori. To su oni koji štuju svog privatnog boga bez božanstva. Sa premalo objektivne procjene, sebe kao vjernike stavljamo na pijadestal i kada se dogode stvari koje smo sami zakuhali, Bog bi ih trebao razvezivati, Bog bi se trebao osvećivati onima koji su nas povrijedili i prepuna su nam usta vlastite pravednosti.
Upravo je današnja nedjelja dragocjen poziv da se usmjerimo na dvije stvari. Upoznati Krista kroz pisma. Upoznati izvornog Isusa koji nije izvučen iz konteksta. Krista koji nam jasno poručuje kako kršćanin živi. I drugo je živjeti kao Krist. „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“ Drugog puta nema. Nitko se od nas ne može spasiti sam. Bez zajednice vjernika nema spasenja.
Nitko od nas kad dođe pred lice Očevo nema sebe za advokata. O tom danu mnoštvo onih koji su bili s nama, koje smo susreli, pored kojih smo prošli dati će posvjedočenje o našoj kršćanskoj dobroti ili pak o nedostojnosti da se zovemo Kristovim imenom. Stoga ako želiš živjeti kao kršćanin upoznaj Krista i živi kao Krist. Ponajprije budi kritičan prema sebi i svom kršćanskom neživotu a onda dođi i ispravljaj drugog ali s kredibilitetom bez kriticizma. Čuvajte se zajednica koje su elitističke jer u njima Krist ne počiva već osobni interesi pojedinaca. Zaživite s Kristom koji vas posvećuje i unosi mir i radost života. On će vas pratiti, blagoslivljati i u ljubavi poučavati.
Don Damir Bistrić
