Ljudi u današnjeg doba otvoreni su raznim religioznim mješavinama i sve više teže za raznim riješenjima kako nadopuniti svoju duhovnu prazninu.
Ne znam jeste li primjetili šetajući ovih dana našim mjestima i gradovima da su već svi izlozi okićeni. Sve je prepuno blještavila, a izlozi puni nekih sobova, vjeverica, ptica, djeda mrazova, gljiva, ma svakakvih čudesa, čudesnih bića vila i vilenjaka. Uistinu lijepo. Blještavilo koje nas treba pripraviti za nešto, samo ne znam za što. Možda je uskoro dan sobova. Ili djed mraz slavi sto godina postojanja. Možda je dan vilenjaka. Možda je to neki doista poseban dan za svetkovanje. Užurbanost nam ne ostavlja vremena za ništa što je dobro i kvalitetno, a kamoli za dublje razmišljanje. Bio je neki crni petak, a u glavi nam bubnja da se moramo osigurati darovima i tragamo za blagdanskim sniženjima. Blagdansko sniženje i potrošnja. Možda je to taj blagdan koji se treba proslaviti, kojim su napunjeni izlozi.
Za nas vjernike stiže nova velika priprava. Nalazimo se na početku nove crkvene godine. Novi početak života vjere. Pripravljamo se u svetom vremenu Došašća kako nas ne bi zahvatilo nikakvo trošenje i ludovanje, već kako bi nanovo doživjeli onaj trenutak koji povijest nije ostavio ravnodušnom. Prisjećamo se Božjeg zahvata s kojim počinje novo čovještvo. Čovještvo posvećenja, čovještvo Božjeg utjelovljenja. Bog koji ponovno pohađa svoju ljubljenu zemlju napaćenu i izmrcvarenu raznim zlima.
Došašće je vrijeme osobne preobrazbe u ove ljude vjere. Vrijeme osobnog posvećivanja. Zato i trebamo pripravu. Nije to ova blještava izlogna priprava koja nas priprema za svetkovinu rođenja Božjega bez Boga. Već priprava za susret s Bogom. Kako nema Isusa nigdje u izlogu za nas vjernike to je dobro. Znak je to da se danas sve može kupiti. Samo se Bog ne može kupiti. S njim se valja susresti. Valjda čovječanstvo nanovo iskušava svoje granice života bez Boga i posljedice koje iz tih novih utopija proizlaze. Vjerojatno čovječanstvo opterećeno izumima kroz raspušteni liberalizam i kapitalizam, racionalizam i socijalizam pokušava nanovo naći spas u samom sebi i u svijetu kojega je osvoijo. Oslanjati se na tu već propalu tendenciju samo će nas još više odvesti u vrhunce razočaranja i beznađa.
Svijet se nanovo nalazi pred izborom. Prepoznati Ga i dočekati dostojanstveno ili će ovo što smo namrli postati prohujalo s vihorom. Zato prorok Izaija kao nekad istom snagom i osjećajem ganuća danas viče: „Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje!“ Sve je više neki novih mesija koji se pojavljuju i nametljivo viču: ‘Evo spasa’, ovdje je ili ondje, pođite za nama. I olako se prepuštamo svemu i svačemu.
Vrijeme došašća je vrijeme obraćenja Bogu koji dolazi čovjeku u susret, koji čovjeka ispunjava i spašava. Povratak Bogu kojega nam otkriva Isus Krist svojim životom i svojom riječi. Bog je Bog ljubavi i dobrote. Spoznavajući da smo potrebiti Boga, čovjek može započeti iznova sebe vraćati u primljeno dostojanstvo darovano od Boga. Doista za svoj život odgovaramo. Za sve svoje misli, riječi, djela i propuste. Za svako vrijeme koje nismo utrošili u dobro. Bdijmo nad sobom. Tako su nam se olako uvukle čudne životne smjernice. Vrijeme je da prestanemo biti nijemi prema svojoj vjeri i ravnodušni za svoje spasenje.
Naš susret s Kristom nije pasivno promatranje stvarnosti oko sebe i opća kuknjava nezadovoljstva i bezvoljnosti. Bdijmo nad svojim životom. Kreirajmo ga sveto i pozitivno. Došašće je lijek duši i osmišljenje življenja. Usmjeravajmo se za borbu protiv zla. Vrijeme je milosno vrijeme je spasa. Paljenjem današnje prve svijeće zapalimo novu iskru vjere koja je zagašena. Oslobodimo joj prostor kako bi nas zahvatilo sunce pravde, Krist Gospodin. Stoga iskoristimo sve darove došašća kako bi sebe obogatili novim iskustvom Božje blizine.
Započinju zornice. Nema boljeg od tog da se dan započne s Bogom. S njim je sve blagoslovljenije. Da, kao i sve u životu nije lako se odricati sna i ugode topline svojega kreveta i doma. No to je ono što je izvorna priprava koja donosi sa odricanjem plodove dobrote, milosti, ljubavi i božanske prisutnosti. Sakrament pokore i sakrament euharistije izvor su života. Stoga se pripravljajte. Neka vam ovogodišnje došašće donese obilne plodove svima i uvedu vas u novi svijet upoznavanja Boga koji se ponovno utjelovio da bi sa nama ostvario svoje djelo spasenja.
Don Damir Bistrić
