Teški trenuci su uvijek tu s razlogom.
Tko ne bi želio da mu životni put uvijek bude posut cvijećem i da je ispred njega samo crveni tepih koji ga vodi u neko fantastično ostvarenje. Ali to nije tako. Tko ne bi volio poput junaka nekog avanturističkog filma svladavati izazov za izazovom i otkrivati novi put prema naprijed. Ali to nije tako. Ponekad dođu tako teški, mračni i monotni trenuci da ne znamo što bismo sa sobom i kako naprijed.
Ali teški trenuci su uvijek tu s razlogom. Oni su tu da dokažemo sebi da naš život ima mnogo većeg smisla od pukog preživljavanja i da treba gledati iza tih oblaka i oluja jer se iza njih nalazi nešto lijepo, kao sunce iza kiše. Oni su tu da razumijemo činjenicu da se sve velike stvari postižu mukom i da su prečice do uspjeha samo varke na koje nasjedaju naivni. Teški trenuci su tu da pokažu koliki su naši korijeni i koliko su snažna naša krila.
Teški trenuci su uvijek tu s razlogom. Ti razlozi neće nigdje pisati, ali jednom tamo u predvečerje života povezat će nam se sve stvari kao puzzle i shvatit ćemo uzročno-posljedične veze svega onoga što nam se dogodilo, razumijet ćemo zašto nije uvijek bilo po našem, a još više od svega shvatit ćemo da smo mogli život usmjeravati u pravcu u kojem smo željeli, ali to nismo činili jer smo mislili da nemamo kontrolu ni nad čime.
Teški trenuci su uvijek tu s razlogom. Razlogom da budemo bolji ljudi, da imamo više strpljenja, da pokažemo kolika je naša vjera u Boga, da otkrijemo pravu dubinu naših čežnja i snova te da dokažemo sebi kolika je naša snaga. U protivnom možemo se samo zavući u mišju rupu i negodovati nad sudbinom koja nas je snašla. Upravo teški trenuci razlikuju i određuju one ljude koji će jednog dana biti pobjednici i one koji će izgubiti. Teški trenuci!
