Stavimo se u Josipovu situaciju. Očima današnjeg svijeta mnogi bi rekli da je ispao gubitnik, ali u Božjim očima bio je pravi pobjednik.
Njegov primjer nam očito govori da Bog zna kome će dodijeliti koju zadaću. Nije inzistirao na svojim pravima, nije pokušavao istraživati situaciju, zašto se i kako sve to dogodilo, jednostavno je stvari prepustio Bogu. Pokazao je da kada čovjek dođe do svoje gornje granice i kada više ne može – najbolje je sve ostaviti Bogu. Bog će tada otkriti veličanstveni plan u onome što izgleda apsurdno. Veličina je to u jednostavnosti.
No koliki je tek Božji dar pronaći i drugu osobu koja je kao i ti, koja razmišlja i osjeća poput tebe, koja vjeruje kao i ti. Naći osobu s kojom ćeš podijeliti svoj život a koja ima iste stavove, poglede na život, navike, vjerovanja, prihvaća te takvoga kakav jesi i koja te u svemu može razumijeti. No vrhunac Božjeg dara nije to, vrhunac Božjeg dara je primiti samoga Boga u svoje ruke, primiti ga da se o njemu brineš , da ga učiš ono što i sam vjeruješ, i da živiš onako kako sam Bog želi.
Dvoje malih ljudi u ljudskim očima dobili su najveći zadatak. Iako to zvuči pomalo nadrealno, neshvatljivo ili bajkovito, daleko je to od svake bajke jer ide u samo središte ljudske stvarnosti, u središte čovjeka, u njegov odnos sa onim koji mu je dao život i koji ga ljubi. Dvoje malih ljudi dobili su zadaću donijeti Boga u ovaj svijet, otvoriti novo poglavlje ljudske povijesti, donijeti čovječanstvu novu nadu i novi život.
Dvoje malih ljudi nisu znali kako će to biti, nisu znali koliko će to trajati, ali su znali da ih sam Bog kroz sve to vodi i dopustili su mu. Bilo je teško, isplakano je mnogo suza, dogodilo se mnogo nepredviđenih okolnosti, ali kada se unatrag na sve to pogleda može se razumjeti da je sve to dio velikog Božjeg plana, plana koji je imao s Marijom i Josipom i plana koji i danas ima sa svakim od nas. A to je da svojom jednostavnošću, dobrotom, osjećajem za drugoga, poniznošću, hrabrošću i ljubavlju opet donosimo Boga u ovaj svijet. Na nama je odluka!