Najvrijednije stvari u životu dolaze kada se prestanemo opterećivati nevažnima. Lako je to reći, ali kako to živjeti?
Osjetimo kako je to teško kada shvatimo da smo stotinama lanaca vezani za ono što zapravo u našem životu nema nikakvu ulogu. Koliko može promijeniti našu budućnost to što je tamo netko nešto mislio ili rekao o nama? Da li naša sutrašnjica ovisi o slici koju imamo u tuđim očima ili možda o onome što ćemo sami napraviti, poduzeti, riskirati, iskoračiti u nepoznato?
Najvrijednije stvari u životu dolaze kada se prestanemo opterećivati nevažnima. Koliko toga trebamo posjedovati da bismo bili sretni? Koliko ljudi treba da nas podržava i plješće da bismo imali potvrdu da vrijedimo? Mogu i svi na svijetu ali ako unutar nas nema osjećaja samopoštovanja i vrijednosti nećemo ništa dobiti. Možemo imati sve na svijetu ali ako unutarnju želju ne znamo zauzdati gušiti ćemo se u stvarima koje će nam uzimati životni prostor i ostavljati praznima.
A potrebno je samo malo, napraviti listu prioriteta a ono ostalo što u nju ne spada odbiti, odbiti robovati beživotnim, nevažnim i nepotrebnim stvarima koje su nametnuli drugi. Odbiti ulaziti u ludu utrku uspoređivanja tko je na boljoj poziciji i tko ima više, jer nitko ne zna hoće li doživjeti sutrašnji dan. Željeti samo naučiti uživati u malim stvarima koje vesele srce, razgovoru s prijateljem, šetnji ili kavici s dragom osobom, čitanju omiljene knjige u samoći, osmijehu djeteta ili samoj činjenici što smo se jutros probudili zdravi.
Svaki dan svoga života sebe treba iznova podsjećati na onih tisuće stvari koje stvarno ne mogu donijeti unutarnji mir i ispunjene, već vježbati se u praštanju, jer to je doista važno za nastavak zajedničkog suživota. Malo stanjiti ego, a podebljati strpljenje, suosjećanje, ustrajnost, dosljednost i snagu volje. Malo manje gledati na ono što je bilo a malo više vjerovati u nešto što želimo da bude i u tome dati sve svoje snage.