Koliko nam se često događa da po glavi prevrćemo uvijek iste probleme, brinemo iste brige?
I kao da nam ih nikada nije dosta te vrtimo tu ploču bezbroj puta. A odgovor za tu čudnu situaciju je posve jednostavan: ako ima rješenja i ako je u našoj mogućnosti – pronaći ga, a ako ga nema – zatvoriti to poglavlje života. Ali kao da je to jače od nas. Željeli bismo ne brinuti ali brige su opet tu, vise za našom glavom, prate nas na svim našim putevima, i nameću nam se u svim našim susretima.
A Isus je jednostavno rekao: Ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vrjedniji od jela i tijelo od odijela. Zna Otac vaš nebeski, da vam to sve treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. To je odgovor na pitanje koje svatko od nas svakoga dana postavlja sebi. To je razlog da držiš glavu gore i kažeš sebi koliko si važan u Božjim očima. To je prilika da se opet možeš unutar sebe vratiti mir.
Najgora je u životu briga, sve uzima a ništa ne daje. Najgori je stav prema životu neprijateljski, tada ti svi postanu neprijatelji, a najveći postaješ sam sebi. Poznata je ona priča o psu koji je ušao u dvoranu ogledala i ne prepoznavši svoj lik na stotinama ogledala namrštio se te vidio da su se svi psi namrštili. To ga je natjeralo na još gore izraze lica i režanje. Dobio je ono što je dao. Nepovratno je izgubio mnogo lijepih reakcija koje je mogao dobiti. Da je dao osmijeh svi bi mu ga odrazi uzvratili.
Čovjekovo ponašanje u mnogim je situacijama čudno, grčevito stiska svoje probleme a onda se žali da ti problemi njega ne puštaju i da mu zagorčavaju život. Umjesto da traži kraljevstvo Božje i pravdu njegovu svojim mislima traži probleme po svom životu. Tu treba započeti promjena pogleda i promjena života. Onoga trenutka kada se prema životu počne ponašati kao prema blagoslovu Božjem što on to i jest, život mu takav i postaje. Tada daje Bogu svoje probleme a Bog mu uzvraća svoj mir.
