3. DAN
Riječ „korizma“ dolazi od latinskog naziva ‘quadragesima’ što bi se moglo prevesti kao „četrdesetnica“. Taj naziv nastao je prema biblijskoj tipologiji u kojoj središnje mjesto utemeljenja ima Isusov post u pustinji četrdeset dana, ali je taj broj u Bibliji na ključnim mjestima: četrdeset dana trajao je potop; izabrani narod luta četrdeset godina, Mojsije na Sinaju biva četrdeset dana… Već u samim začecima kršćanstva ističe se vrijednost posta i nemrsa. Tako kršćanski spis iz prvog stoljeća „Didache“ određuje da se ne posti ponedjeljkom i četvrtkom kako čine licemjeri (usp. Mt 6,16), već srijedom i petkom. Post srijedom se povezuje s Judinom izdajom, a petkom s Kristovom smrću na križu. Postiti znači pojesti jedan obrok u danu, ne mrsiti znači ne konzumirati meso toplokrvnih životinja i mesnih prerađevina. Kod katolika post je obavezan za sve osobe od 18 do 60 godina života samo dva dana u godini: Čistu srijedu (Pepelnicu) i Veliki petak. Nemrs je obavezan za one koji su navršili 14. godinu života svaki petak u godini, osim ako je u petak svetkovina ili ako postoje okolnosti u kojima mora jesti meso (pr. na terenu, u bolnici, u menzi i slično). Tada treba nemrs zamijeniti nekom drugom žrtvom.
“David se molitvom obrati Bogu za dijete:
postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji,
pokriven vrećom.”
(2 Sam 12,16)
Treća lekcija: Tijelo ti nije neprijatelj
Ti se, dragi moj brate, ne sastojiš od tijela i duha nego ti to jesi – otjelovljeni duh; oduhovljeno tijelo. Tvoje tijelo nije tvoj neprijatelj niti je kršćanstvo neprijatelj ljudskog tijela. Bog je stvorio tijelo kako bi ljudska duša postigla cilj zbog čega je stvorena – boraviti u vječnom blaženstvu s Bogom. Tijelo je doista stožer spasenja, kako reče Tertulijan, jer se bez tijela ne možeš spasiti. Bez tijela ne možeš stupiti u odnos s drugima, niti do Boga možeš doći zaobilazeći ljude. Tijelo ti je potrebno da se ostvariš i ono što je najvažnije – bez tijela ne možeš uskrsnuti. Stoga, u svom kršćanskom nastojanju da dođeš do spasenja svoje duše nemoj zaboraviti spasiti svoje tijelo. Eto, tako dolazimo do smisla posta i odricanja. Ne postiš da bi tijelu naštetio nego da bi tijelo ojačao. Kao što tvoj duh može oslabiti pa tako postaneš podložan duhovnim napastima i grijesima, tako i tvoje tijelo, ako oslabi, biva podložno požudama tijela. Kroteći svoje tijelo ponovo ćeš ojačati prožimanje svoga duha i tijela pa će ti duh pomoći da tijelo sačuvaš čistim. A kad ti duh oslabi moći ćeš ga jakim tijelom podići. Tvoje tijelo i tjelesnost spada na cjelovitost svoga bića i zato nemoj bježati od njega. Tijelo nije nešto što nije pod tvojom kontrolom, naprotiv, jer si tijelo bježeći od njega pobjeći ćeš od sebe. Vratiti se tijelu ne znači prepustiti se razvratnim nasladama tijela nego znači biti svjestan da si čovjek od krvi i mesa. U nekom od sljedećih dana reći ću ti po čemu je još važno da budeš u svome tijelu i reći ću ti nešto o tjelesnom užitku. Sad te molim da budeš strpljiv i da poslušaš što imam reći o današnjem evanđelju.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Mt 9,14-15: U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Koliko si se puta u životu ponio prema drugome tako što si uspoređivao svoja djela s djelom drugoga? Koliko si puta u svom srcu prigovorio drugome što ne radi ono što ti radiš? Tako se i u današnjem evanđelju Ivanovi učenici čude što Isusovi učenici ne poste. Dragi moj brate, zapamti da postoje različiti putevi do Boga. Sveti Pavao uči da kraljevstvo Božje nije jelo ni piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome (Rim 14,17). Stoga se nemoj svađati poradi hrane i posta. Smisao posta kao odricanja od hrane nije kako bi radio na dijeti ili štrajkao glađu, nego kako bi svoje tijelo više ujedinio sa svojim s duhom koji teži prema Bogu. Ne smiješ isključiti ni pokorničku dimenziju posta – glad za Bogom veća je od tjelesne gladi! Post pročišćava tvoju glad za Svevišnjim i sprema te na susret s njime.
Dozvoli da ti još nešto kažem o postu. Post, kao i korizmu, prvotno shvaćamo kao odricanje. Zato si na početku korizme donio odluku da ćeš se odreći nečega u narednih četrdeset dana. Međutim, znaj da post ni korizma nisu u prvom smislu odricanje. U temelju posta i korizme je duboka čežnja čovjeka za Bogom. Drugim riječima, korizma i post nas vode k Bogu. Zato kad postiš, radije posti od grijeha prema Bogu, samome sebi i prema svojim bližnjima. Posti od zavisti, srdžbe, psovke, oholosti, lijenosti, ovisnosti, ogovaranja, laži, loših navika i slično. I još nešto što je možda najvažnije: nije smisao posta da se nečega odrekneš na četrdeset dana, a kada to prođe nastaviš kao da se ništa nije dogodilo. Ne dopusti sebi da padneš pod zamku oholosti da sebe smatraš snažnim što se možeš oduprijeti od nečega, jer kad prođe razdoblje odricanja i vratiš se tome i dalje si ostao isti ovisnik i rob. Smisao posta uvijek i samo daje Isus Krist. Pretvori svoje odricanje u post u težnju za vršenjem Božje volje u kojoj će njegova riječ biti na prvom mjestu. Tek tada ćeš uistinu biti slobodan – kad budeš u skladu sa samim sobom, u skladu duha i tijela, i u skladu s Bogom.
„Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga:
Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene,
puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove;
podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike,
odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti.
Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Gospodnja bit će ti zalaznicom.
Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: ‘Evo me!’“
(Iz 58 ,6-9)
Današnji zadatak: Danas posti o kruhu i vodi na nakanu oslobađanja od svih svojih ovisnosti i navezanosti.
Molitvu izmoli naglas.
Molitva: Bože, nitko me kao ti nije tako ljubio. Toliko sam puta razrušio naš odnos i kad sam se vraćao k tebi uvijek si ti bio taj koji je prvi trčao u susret. Poznavao si moju grešnu narav pa opet platio si cijenu sramote križa. Nisam mario za tebe, bio si mi dalek i stran, ali to ništa nije umanjilo tvoju ljubav prema meni. I kad bi me svi napustili, kad bih bio odbačen od drugih, ti nikad ne bi okrenuo glavu od mene.
Neograničena je tvoja ljubav, Bože, baš kao i moja slabost. Slabost koja me dijeli od tebe i oduzima mi radost i mir. Koliko još izgubljenih bitki dok ne kažem: „dosta je“? Zato te molim Bože: ne dopusti da ponovo pokleknem. Daj mi snage i volje da se oduprem svakodnevnim ovisnostima: bilo alkohola, droge, duhana, kocke, interneta, pornografije, mobitela, televizije, vanjskog izgleda, kupovine… Postao sam ovisan o toliko stvari koje su mi nepotrebne. Olako sam popuštao napastima i kušnjama. Sve sam to činio iz slabosti i usamljenosti. U trenucima praznine okretao sam se raznim ovisnostima tražeći u njima zadovoljstvo. Tražio sam jeftini osjećaj ljubavi, a zapravo sam bježao od sebe i od tebe.
Koliko te puta Sotona nazvao naivnim jer si imao drugi plan za mene, a ja sam trošio vrijeme na isprazne stvari? Ali ti nisi odustao. Opet trčiš meni u susret i u svojoj milosti čupaš okove mojih ovisnosti. Pokazuješ mi novi put života u čistoći i ispunjenosti kojeg nisam vidio. Trošio sam vrijeme i novac tražeći ljubav u krivim stvarima i na krivim mjestima, sve dok nisam otkrio da je tvoja ljubav, Bože, jedina prava i besplatna. Slava Ocu…
2. dan duhovnih vježbi: Božja riječ ne priča bajke
mag. theo. Darko Rapić