9. DAN
„Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu,
pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.“
(Sir 28,2)
Deseta lekcija – Oprost je lijek za dušu
Dopusti mi, dragi moj brate, da ti danas kažem nešto o oprostu i kako on djeluje na tvoju dušu. Ako si do sada imao iskustvo opraštanja ili da ti je oprošteno onda ćeš vjerojatno znati što ti pričam. Odmah na početku želim ti reći da imaš pravo biti ljut i da ne moraš opraštati samo zato što si kršćanin. Kad bi to činio učinio pogriješio bi jer te Krist na to ne tjera. Po čemu je onda oprost važan? Kao prvo, oprost je jedan proces u kojem sudjeluje tvoj um, srce i duša. Ne možeš tek tako reći „opraštam“, a da tvoje srce to još nije prihvatilo. Da bi započeo proces opraštanja prvo mora postojati grijeh, krivnja. Dakle, preduvjet oprosta je postojanje nečega što treba biti oprošteno. Zato da bi ti mogao nekome oprostiti moraš prvo nekoga proglasiti krivim ili ti sebe moraš proglasiti krivim da bi tražio oprost od drugoga. Kada ustanoviš krivnju drugoga tada započinje proces opraštanja. Da bi proces opraštanja završio potreban je uvjet obraćenja; osoba shvaća što je napravila, usmjerava se prema dobru i traži oprost kako bi mogao ići dalje. Kod procesa opraštanja ne postoji određeni vremenski period u kojem se on događa. On najviše ovisi o osobi koja je pozvana da oprosti premda ulogu igra i jačina povrijeđenosti osobe. Kad te netko povrijedi uvijek imaj na umu da se to što si pozvan oprostiti ne tiče drugih nego se tiče tebe i Boga. Drugih se to nikada nije ni ticalo. Samo u odnosu s Bogom moguće je doći do dara opraštanja. I zato moj zadatak nije da tebi kažem kako moraš oprostiti nego da te pokušam približiti Bogu jer ćeš tek u susretu s njim vidjeti kako je oprost lijek za tvoju dušu.
Postoji više razloga zbog čega je oprost melem duše. Jedan od razloga kako bi sa sebe skinuo teret nepravde koji ti je nanesen, kako ne bi živio s negativnim osjećajima prikovan uz prošlost. Onaj tko ne želi oprostiti on se uvijek iznova vraća u prošlost pa tako postaje poput Lotove žene – jer se okreće prošlosti postaje stup od soli. Opraštanjem ćeš prekinuti lanac zla jer nas učinjeno zlo i nepravda tjera na osvetu prema onome tko nas je uvrijedio. Zlo je zarazno te nikada ne ide u jednom smjeru nego uvijek, čineći zlo, i sam bivaš zahvaćem zlom. Jedan od razloga zbog čega je Isus bio bez grijeha jest taj što je uvijek znao prekinuti lanac zla. Čak i kad je bio na križu, kad je na njega bačena najveća nepravda svijeta Isus nije nastavio lanac zla. On nije osvetnički progovorio: „Vidjet ćete vi!“, niti im je uzvratio. Naprotiv, na križu je uzviknuo: „Oprosti im, Bože, jer ne znaju što čine“. Ta rečenica neka ti bude prava škola oprosta: da opraštam samo u odnosu s Bogom i da ako možda postoji nešto što ne možeš oprostiti zamoli Boga da im oprosti. Isus u tom trenutku prekida lanac zla i svi se grijesi odbijaju od njega. U procesu opraštanja nije dovoljno samo oprostiti drugome nego trebaš oprostiti samome sebi. To je ponekad najteži zadatak. Od drugoga možeš zatražiti oprost, ali ne moraš ga nikada dobiti. Ipak, možeš biti miran jer si učinio sve da pokažeš da ti je žao premda druga osoba tvoj oprost ne prihvaća. Ali zato oprosti sebi, priznaj da je tebi moguće pogriješiti, priznaj svoju grešnost i slabost kako bi živio slobodno.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Mt 5,20-26: U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.’ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: ‘Glupane!’ bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’ bit će podvrgnut ognju paklenomu.
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.
Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš posljednjeg novčića.«
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
O oprostu se još puno može govoriti, zato tebi ostavljam kao zadaću i mogućnost da se sam potrudiš oko toga. Rekao sam ti na početku da je sve ovo što ti govorim samo mala pomoć za tvoj duhovni rast pa ti ne mogu prenijeti sve što bih ti možda mogao reći jer bi se samo o ovoj temi mogla napisati jedan velika, debela knjižurina. No, vratimo se k tome što se može iščitati iz današnjeg evanđelja. Farizeji i pismoznanci bili su doista revni ljudi zakona. Trudili su se biti pravedni i poštovati zakon, ali prema Isusu to nije samo dovoljno. Nije dovoljno da budeš čovjek od formalizma, da se zadovoljiš samo ispunjavanjem propisa. Isus poziva da budeš životan, da u svome životu dopustiš biti milosrdan – savršeno milosrđe je biti milosrdan kao Otac – jer milosrđe vidi dalje od slova zakona i ljudske slabosti. Nadalje, Isus ti želi reći da ne budeš licemjeran pa da drugoga osuđuješ dok istovremeno tražiš oprost za sebe. Sjeti se da te Gospodnja molitva uči kako je uvjet Božjeg opraštanja tvoje opraštanje drugome: „otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“. Pomirenje s drugim tako se promiče kao prioritet svake zajednice koja nastoji hoditi s Bogom. Isus te uči da je licemjerno, između ostaloga, služiti Bogu i biti pobožan, a istovremeno si se posvađao sa svojim bratom i ništa ne činiš po pitanju toga. Štoviše, možda u svojoj oholosti tražiš da se tebi prvi pristupi. Ponizi se, brate moj. Odbaci tvrdoglavost svoga srca i budi mirotvorac. Budi onaj koji pomiruje i koji prvi pruža ruku pomirenja.
Današnji zadatak: Danas posti o kruhu i vodi za dar opraštanja. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitva: Pronađi i izmoli naglas Psalam 51 te potom Psalam 32.
8. dan duhovnih vježbi: Tko je za tebe Krist?
mag. theol. Darko Rapić
