DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
U drugoj korizmenoj nedjelji misna čitanja stavljaju naglasak na Sina. Tako se u prvom čitanju spominjemo Abrahama kojeg je Bog stavio na kušnju tražeći da prinese svoga sina za žrtvu. Abraham pristaje, a prije nego li je to učinio zaustavlja ga anđeo Gospodnji. Na taj način Biblija nam govori kako je Bog dokinuo kult žrtvovanja djece u ondašnjim narodima. Psalam govori o sluzi sina službenice Božje, a drugo čitanje o Božjem planu spasenja prema kojemu nije poštedio ni svoga Sina. Vrhunac je u evanđelju u kojem se prikazuje Božja objava Sina trojici učenika.
Dvanaesta lekcija – I kršćani meditiraju
Danas bih te, ako mi dopustiš, uveo u svijet tišine. Prvoga dana govorio sam ti o buci i tražio sam od tebe da odeš u tišinu kako bi se mogao sabrati. Isus je također odlazio u samoću da bi se susreo s Bogom. Želim te potaknuti da ne bježiš od šutnje jer šutnja nije tek puko odsustvo govora. Šutnja govori i ona itekako može biti pozitivna. Evanđelist Ivan govori da je u početku bila Riječ. No, prije nego je Bog izgovorio „neka bude svjetlo“ postojala je šutnja. Ne postoji početak ni kraj šutnje. Iz nje je proizišao govor i svakom tvom govoru prethodi šutnja. U svakoj tvojoj riječi može postojati nešto šutljivo, kao što i u svakoj šutnji može postojati nešto što progovara. Ali šutnja nije veća od govora jer u šutnji istina pasivna, a u govoru je ona budna i aktivna.
Šutnja je vidljiva gdje god se okreneš. Prisutna je u umjetnosti pa tako možeš vidjeti slike koje šute, ali ipak govore više od tisuću riječi. Drugim riječima, slike govore šutljivim jezikom. Ljubav je također obavijena šutnjom. Ako voliš nekoga onda možeš vidjeti kako riječi voljenih povećavaju šutnju, no to nije zbog toga jer nemaju što reći nego jer se dovoljno poznaju da im govor nije ni potreban. Potrebno je samo da pogledaju jedno drugoga i sve im može biti jasno. U prijateljstvu je ista stvar pa teži za tim da pronađeš prijatelja s kojim možeš šutjeti jer je lako pronaći prijatelja s kojim možeš razgovarati. Životinje također šute, ali njihova je šutnja drugačija. Istina je kako pas laje, lav riječ, a pijetao kukuriče, međutim, njihovo glasanje je tek pukotina u šutnji. Pas laje isto onako kako je lajao na početku kada je stvoren u očajničkom pokušaju da probije šutnju. Vrijeme je posebno rasuto šutnjom. Svaki se dan pojavljuje neprimjetno, godišnja doba nastupaju u tišini. Jednog proljetnog jutra se probudiš i vidiš kako je stablo trešnje prepuno cvijetova. Ni jedan zvuk se nije čuo, a cvijetovi pupaju. Onda iznenada dođe ljeto, pa jesen, pa zima. Nitko ne čuje da dolazi.
Božja šutnja je drugačija od ljudske šutnje. Kao što je jezik dio čovjekove prirode, tako ti mogu reći da je šutnja dio Božje naravi. Kada moliš tada tvoja ljudska šutnja dolazi u dodir s Božjom šutnjom. Međutim, naš Bog nije samo šutljivi Bog. On je više puta i na više načina govorio čovjeku, ali njegova riječ ne može se čuti u bučnom svijetu današnjice. Ipak, zapamti da su se tri najveća djela na svijetu dogodila u šutnji, skriveno i od same Sotone: Marijino djevičanstvo, njezin porod, kao i Gospodinova smrt. Božja šutnja tako nije izraz nemoći nego u šutnji djeluje i ljubi. Život Isusa Krista prožet je šutnjom. On je šutio kao dijete, šutio je u nazaretskom domu trideset godina prije javnog nastupa, šuti pred Pilatom i mnogim drugima. To je bila šutnja koja izriče bit njegova poslanja i osobe. Isus nije htio da se od njega radi senzacija ni da bude popularan. Zapamti da Krist ne želi divljenje nego nasljedovanje.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Mk 9,2-10: U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Isus odlazi na brdo Tabor te sa sobom vodi Petra, Jakova i Ivana. On ih zove u osamu gdje će se dogoditi susret s Bogom. Isus se pred učenicima preobražava kako bi im pokazao svoj identitet. On se preobražava molitvom, baš kao što je i tebi potrebna molitva kako bi se suobličio Kristu i kako bi preko molitve spoznao svoj pravi identitet. Molitva ti otkriva tko si i pomaže ti da shvatiš što možeš postati. Isus zna da mu je potrebna šutnja za susret s Bogom jer se u njoj događa oslobođenje od svega onoga što nam je nepotrebno. Šutnjom stavljaš Boga u središte, dopuštaš mu da bude Bog i da djeluje u tebi. Ako budeš prakticirao šutnju vidjet ćeš da ćeš se u početku boriti s nutarnjom bukom. Tek kad se riješiš vanjske buke suočit ćeš se s bujicama misli i brigâ koji te opterećuju. Šutnju ćeš postići redovitim vježbama, a važna pomoć su ti ispovijed i kajanje. Preko toga ćeš se lišiti svih grijeha koji ti onemogućuju šutnju duše. Osim ispovijedi važna je molitva i čitanje Svetoga pisma jer te ono smiruje i uči te da slušaš makar pisanu riječ Božju. U svemu tome vidjet ćeš da kršćanska šutnja nije puka odsutnost buke, nego upravo najintenzivniji način slušanja Boga.
Zadatak za naredni tjedan: Na kraju dana pred počinak prođi s Bogom dan koji je prošao. Kaži mu kako si ga proveo, što si doživio, zahvali mu na svemu što si primio, budi otvoren te iskrena srca popričaj s njim.
Molitva: Provedi pet minuta u sabranoj šutnji i na kraju izmoli molitvu po svome izboru.
„Ima tko šuti, pa se smatra mudrim, a drugoga mrze zbog brbljanja.
Ima tko šuti jer ne zna odgovoriti; drugi šuti jer čeka pravi čas.
Mudar čovjek šuti do zgodnog časa, a luđak i brbljavac propuštaju zgodu.
(Sir 20,5-8).“
10. dan duhovnih vježbi: Nijedna molitva nije uzaludna
mag theol. Darko Rapić
