12. DAN
„Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.“
(Ps 51,19)
Četrnaesta lekcija – Poniznost je „stup duhovne obrane“
Korizma je pokorničko vrijeme ili vrijeme pokajanja, a kajanja nema bez poniznosti, bez da dopustiš Bogu da te vodi do istine o sebi. Stoga ću ti danas pokušati progovoriti o poniznosti. Tko je istinski ponizan on ne čini sebe umjetno malenim i lošim, nego se vježba u tome da sebe sve više vidi očima Božjim i da odbaci svoje ‘maske’ pred drugima. Društvo koji te okružuje boluje od toga da ljudi sebe uzvisuju, a još je gore što njihova uzvišenost ovisi o ponižavanju drugoga. Tako danas mnogi žele biti na vlasti, žele biti na dobroj poziciji, ali ne da bi ljudima služili nego da bi se ljudima poslužili za svoju korist. Zbog toga te svijet ne vrednuje po tome činiš li dobra djela nego jesi li na prvim mjestima. Ne moraš odbaciti želju za vlasti i vođenjem, ali trebaš odbaciti oholost i samodostatnost na takvim pozicijama. Da bi to mogao potrebno ti je moliti za poniznost. Biti ponizan znači prihvatiti istinu o sebi, biti iskren prema Bogu, ljudima i pred samim sobom. No, biti ponizan ne znači biti ponižen jer poniznost čuva tvoje dostojanstvo pred drugima. Također, biti ponizan ne znači biti sramežljiv ni da ćeš se zadovoljiti malim jer poniznost doista voli ono što je veliko u očima Božjim. Zato ako ti Bog daje više onda u poniznosti trebaš to prihvatiti. Međutim, nije dobro biti ponizan kako bi čekao da te Gospodin uzvisi jer je lažna poniznost gora od najveće oholosti! Do poniznosti nećeš doći preko noći, potrebno je molitve i rada na sebi, a kad je dobiješ od Boga kao dar poniznost će ti biti stup duhovne obrane. Ona će te čuvati od grijeha oholosti i zavisti, uvijek će te u napastima voditi k Bogu jer ćeš znati da bez njegove milosti ništa ne možeš učiniti.
Na poseban način o poniznosti učimo u liku djevice Marije. Njen hvalospjev „Veliča“ očituje ti pravu školu poniznosti. Ona koja je rodila samoga Boga nije se time uznosila, niti se hvalila po tržnicama i gradovima. Ne, Marija je i dalje bila „neznanta službenica“ Božja kojoj je Bog učinio silna djela. Nakon što je Isus počeo javno djelovanje Marija je postala poslušna svome sinu i svakome tko se utjecao njoj ona je uvijek rukom pokazivala na svoga Sina. Stoga za rast u svom duhovnom životu Marija ti je potrebna da te nauči poniznosti, da te nauči slušati Gospodina i da dođeš k spasenju jer ona najbolje zna put do njenoga sina. Zato moli za poniznost i njeguj je kao majka svoje dijete.
„Strah je Gospodnji škola mudrosti,
jer pred slavom ide poniznost.“
(Izr 15,33)
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Mt 23,1-12: U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Koliko si puta, dragi moj brate, u svome srcu ili naizust govorio protiv državnika ili svećenika? A koliko si puta molio za njih? Nije lako biti na vlasti. Vlast te mijenja, traži od tebe da se cijeli posvetiš. Kad si na vlasti ne možeš ostati isti – možeš samo svakodnevno odlučivati hoćeš li biti dobar ili loš. Isus u današnjem evanđelju govori o pismoznancima i farizejima. Oni su doista bili na Mojsijevoj stolici, njihov legitimitet vlasti nije bio upitan. Nije bilo upitno čak niti ono što su propisivali – Isus nije došao da dokine zakon nego da ga ispuni! Upitno je bilo kako su se pismoznanci i farizeji odnosili prema svojoj vlasti. Oni su činili djela samo da bi ih ljudi vidjeli. Ti djeluj ne zato da budeš javno viđen i priznat nego jer si suradnik u uspostavljanju kraljevstva Božjeg. a ne svoga kraljevstva. Ako je Krist mogao doći da bi služio, a ne da bude služen, tko si ti da se postavljaš drugačije? Više ti vrijedi Božje mišljenje i njegov pogled pun milosti negoli sva priznanja na kugli zemaljskoj! Premda možda nisi na vlasti, Isusov govor o farizejima i pismoznancima te ne zaobilaze jer nema situacije u kojoj si pošteđen napasti da se pred drugima pokazuješ i oholo ističeš.
Današnji zadatak: Danas ili prvom prigodom učini jedno djelo poniznosti. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitva: Izmoli zlatnu krunicu. Moli se na običnoj krunici. Započinje se znakom križa. Potom se moli: „Slatko srce moga Isusa, daj da te ljubim sve to više“. Na velika zrna moli: „Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu, i za potrebe svete Crkve.“ Na mala zrna moli: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome. Na kraju desetice umjesto ‘Slava Ocu’ moli: „Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!“ Na kraju krunice izmoli jedan Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.
11. dan duhovnih vježbi: Uvijek stavi milosrđe ispred svega
mag. theol. Darko Rapić
