32. DAN
„Po ovom prepoznajete Duha Božjega:
svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist
došao u tijelu, od Boga je.”
(1 Iv 4,2-3)
Trideset sedma lekcija – Razlučivanje duhova
Danas ti želim uputiti nekoliko riječi o razlučivanju duhova. Nije lako govoriti o tome, međutim, uz nekoliko skromnih rečenica pokušat ću ti pomoći za tvoj daljni rast u duhovnom životu. Kao prvo trebaš uistinu prihvatiti svoje čovještvo i iz svog čovještva pristupiti samoj stvari – ta razumsko si biće koje je sposobno razumijeti i htjeti. Osim toga ti imaš slobodu koja ti omogućuje biranje između dobra i zla. No, kako prepoznati koji poticaji dolaze za dobro, a koji za zlo? U duhovnom svijetu možeš razlikovati tri različita oblika duha: ljudski duh kojeg ti imaš i dio je naravne sposobnosti; božanski Duh koji je sama nazočnost Duha Svetoga i sotonski duh. Moći razlučivati znači da možeš razabrati ono što ti Bog šalje za tvoj duhovni hod. To je dar, razlučivanje stoji u temelju svih karizmi. Tko ne može razlučivati ne može biti ni voditelj jer slijepac ne može slijepca voditi. Dar razlučivanja nije samo za tvoju izgradnju nego i za izgradnju Crkve – baš kao i svaki dar koji dolazi od Duha. Međutim, trebaš znati još jednu važnu stvar: razlučivati ne znači odlučivati! Razlučivanje nemoj miješati s donošenjem odluka jer razlučivanje prvotno znači prosuditi, vrednovati, usporediti više mogućnosti. Razlučivanjem možeš pripremiti odluku, ali ne uključuje samu odluku.
Za rasuđivanje ti je potreban Bog jer je to njegov dar. Svaka tvoja (veća) odluka trebala bi biti prosvjetljena Božjom svjetlosti. Njega ćeš najprije susresti u molitvi. Kao i u svemu, tako je i u razlučivanju potrebna molitva. Ako ti se čini da tražeći u molitvi Boga dar za razlučivanjem nisi bio uslišan, sjeti se lekcije o molitvi. Budi strpljiv i vjeruj da je tvoja molitva uslišana. Bez obzira razlučio dobro neku stvar ili ne molitvom si već postigao dobru stvar jer si se susreo s Bogom. U razlučivanju je potrebno odbaciti žurbu i emocije. Daj vremena Bogu da djeluje, daj i sebi prostora da molitvom otvoriš svoje srce Gospodinu. U razlučivanju se ne vodi emocijama jer nije mjerilo osjećaš li nešto negativno ili dobro. Pravo razlučivanje duhova uvijek se odnosi na tebe i tvoj život. Da bi mogao razlučivati trebaš biti i ponizan jer ćeš samo u poniznosti moći dopustiti Duhu da ti razjasni stvar, inače će zid tvoje oholosti priječiti svaki dar.
Da je Božji Duh prisutan u razlučivanju znat ćeš ako osjetiš mir i nutarnj radost. Oni su najbolji pokazatelji kako neka osoba ima Duha Svetoga. Božji Duh uvijek vodi u istinu, poniznost, skromnost, razboritost, strpljivost u patnji, čistoću nakane, jednostavnost srca… Duh Sveti u tebi nikada ne budi nadahnuća koja nisu u skladu s tvojim zvanjem i poslanjem. Ako prevladava ljudski duh on će težiti zadovoljavanju osobnog užitka, odbacivat će trpljenje, pokoru i odricanje, tražit će uspjeh i razonodu… Sotonin duh nikada ne potiče na dobro ni na krepost. On može samo poticati na prividno dobro koje odvlači u još gore zlo. Razlučivanjem trebaš doći do odluke, ali znaj da ćeš rijetko kada biti potpuno siguran. No, neka ti utjeha bude da Bog vidi tvoj trud za dobro i da te njegova ruka prati na svim tvojim putevima.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Iv 8,51-59: U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«
Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«
Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«
Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Isus i u današnjem evanđelju raspravlja sa Židovima. Židovi i dalje ne razumiju Isusa. Odbacuju ga. Ne mogu razlučiti tko je. Ponovo ga napadaju na identitet govoreći: „Kime se to praviš?“ Ne vide da je Bog pred njihovim licem. Štoviše, uzimaju kamenja i žele ga kamenovati. Židovi izbacuju Boga iz Hrama. Bog izlazi iz Hrama. Tamo gdje Bog treba stanovati čovjek ga izbacuje. Nije li to ironično? Jesi li i ti ikada izbacio Boga iz svoga Hrama? Isus se Židovima predstavlja kao onaj koji je bio prije Abrahama, to jest naglašava svoje vječno postojanje u Ocu. Isus je na početku osmog poglavlja današnjeg evanđelja rekao „Tko je prvi bez grijeha neka prvi baci kamen“. Nitko od prisutnih nije bacio kamen na bludnicu, a sada dižu kamenja na Isusa. Oni koji su puni grijeha žele kamenovati onoga koji nije imao grijeha. Ako je itko trebao baciti kamen, to je trebao biti on.
Današnji zadatak: Budi posebno pozoran da ne počiniš težak grijeh. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitva: Izmoli krunicu Duhu Svetomu (dan 28.)
31. dan duhovnih vježbi: Razorna sila grijeha
mag. theol. Darko Rapić
