„Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: “Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.” Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: “Tako li odgovaraš velikom svećeniku?” Odgovori mu Isus: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?” Iv 18,13.19-24
Dok prva zapovijed ljubavi glasi: Ljubi Boga iznad svega, druga govori: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Isus želi reći da Boga trebamo voljeti iznad sebe i svega stvorenoga, a druge ljude voljeti onako kako volimo sebe. To nam govori da bismo istinski mogli voljeli druge, moramo prije toga zdravom ljubavlju voljeti sebe, ljubavlju koja nema veze sa sebičnošću, prihvaćati svoje biće onako kako nas Bog prihvaća, shvaćati svoj život kao dar beskrajne Božje ljubavi.
Ne može čovjek reći da voli drugoga ako mrzi sebe. Onda postaje lažac. Željeti mučenje i poniženje bez ikakvog razloga jest mazohizam a ne nikakvo kršćanstvo. Tužno je što danas neki izjednačavaju mazohizam i kršćanstvo. Kada je Papa Franjo govorio o patnjama i ufanju u Boga kazao je: Kršćani u teškoćama ne ponašaju se poput mazohista, nego sve s nadom predaju Bogu. Ta patnja postaje sredstvo približavanja Bogu, a ne mučenje samo radi sebe.
Bog je ljubav rekao je sv. Ivan, ali ne ljubav koja se dokazuje kroz mržnju sebe, već ljubav koja živi od darivanja bližnjemu. U toj ljubavi Isus ide korak dalje i govori: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Tu ljubav Isus je i dokazao. Dao je svoj život za nas, prihvatio žrtvu križa i pogibiju smrti samo da bi nas podigao iz grijeha i otvorio nam vrata u vječni život.
Ako je Bog za nas dao život onda to znači da smo Bogu vrijedni. On time želi pokazati da i mi također moramo vrednovati i poštovati sebe i druge, ne činiti stvari koje uništavaju naše ljudsko dostojanstvo i dostojanstvo Božjeg djeteta, a to su grijesi. Jedno je žrtva radi uzvišenih vrijednosti a drugo je žrtva radi same žrtve. Prva je put na koji nas Isus poziva, druga je apsurd koji nema veze niti s naravnim a kamoli s nadnaravnim životom. Ponižavanje je po sebi mazohizam, a po ponižavanju u ime Evanđelja bivamo slični Isusu riječi su pape Franje.
Dok nam svakoga dana Bog na različite način govori „volim te“ pitajmo se trebamo li mu kroz molitvu, post i dobra djela uzvraćati ljubav ili ćemo izabirati sebe ponižavati, vrijeđati i podcjenjivati, odnosno tražiti da nam to drugi radi. Poniznost dolazi iz ljubavi i rađa ljubav za sva stvorenja. A križ stoji kao znak i kao putokaz koji vodi prema zori Uskrsnuća i zajedništvu vječnog života s Bogom, a ne kao povratak u nova poniženja i podcjenjivanja. A kada te netko udari po desnom obrazu, pruži mu ruku pomirenja i oprosti ako zatraži oprost, jer Isus kaže: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?”
