Oluje su tu da te pročiste i ojačaju tvoju vjeru u Boga, a ne da te zatvore u sebe.
Ne boj ih se, jer one su tu da se obračunaš sa strahom u sebi, da razriješiš jednom sumnje i da vidiš za što si sve sposoban kada se pouzdaš u Boga. Nemoj misliti da će oluje vječno trajati, njihovo trajanje je tek toliko da razdrmaju tvoje snage koje su pozaspale, i da odgovoriš koliko si se spreman boriti za ono što ti je najvažnije u životu. Ne boj se životnih oluja, sve ono što iza njih dolazi možeš nazvati nagradom, ako si ih prošao s pouzdanjem u Boga.
Oluje su tu da te učine strpljivijim čovjekom, da ostaviš trag pozitivne osobe koja i u negativnim situacijama može zadržati osmijeh na licu. One su tu da naučiš koliko su bitni mali i jednostavni potezi, a ne samo oni veliki koje smatraš važnima. Oluje su tu da prestaneš razmišljati u okviru „ja“ i počneš razmišljati u okviru „mi“. Oluje su tu da vidiš tko je ponosan što te ima i uz tebe je, a tko je pobjegao čim je zagustilo.
Oluje su tu da te učine snažnijom osobom, one su tu da shvatiš da je sve ono što si u životu želio na drugoj strani tvoje uplašenosti i da je ona samo jedna tvoja razvojna faza. Oluje su tu da shvatiš da su sve osobe i svi događaji u tvom životu s razlogom i da samo od tebe ovisi hoće li ostati nakon ovih teških trenutaka. One su tu da shvatiš da što duže nešto čekaš počinješ to više cijeniti i počinješ sve više u to ulagati.
Svaku oluju u nešto pretvaramo, neku u običnu uspomenu, a neke u lekciju. U tome i jest tajna oluja da nas učine sposobnijima za život. No nakon svega ostaju tišine, tišine koje nisu prazne već su ispunjene odgovorima, odgovorima o sebi i životu. Ako si ostao uspravan u oluji i nisi se predao nakon nje će ostati osjećaj radosti što je iza tebe još jedno iskustvo u kojem si osjetio oni najdublje koje te dovelo do onog najboljeg od života.